Đurić: Najbolji način za odavanje počasti žrtvama NATO bombardovanja je da stvaramo uspešnu i snažnu Srbiju

Dodao je da je nedavni porast patnje Srba, kako je naveo, "paradoksalno otvorio vrata još bližim odnosima sa Sjedinjene Američkim Državama

Ambasador Srbije u SAD Marko Đurić ocenio je danas u autorskom tekstu za američki portal "RealClearPolitics" da su vreme i predanost predsednika Aleksandra Vučića, Vlade Srbije i Srpske napredne stranke integraciji u EU i još bližem partnerstvu sa Sjedinjenim Američkim Državama počeli da leče rane u odnosima Srbije sa međunarodnim parnterima 25 godina nakon NATO bombardovanja SR Jugoslavije.

"Srbija je obnovila saradnju i zajedničke vojne vežbe sa NATO-om preko programa Partnerstvo za mir. I nagli porast američkih investicija u srpsku ekonomiju, uključujući značajno prisustvo kompanija Rivian, Microsoft, Google, Coca-Cola, NCR i Ball Packaging, zajedno sa SAD kao najvažnijim izvoznim tržištem Srbije za ICT usluge, odigrao je važnu ulogu u poboljšanju odnosa stvaranjem desetina hiljada radnih mesta", istakao je Đurić.

Dodao je da su svi ti faktori doveli do tačke gde, 25 godina nakon što su NATO bombarderi napali srpske gradove, odnosi Srbije i SAD, uspostavljeni 1881. godine, "možda najjači od vremena kada smo bili saveznici u Drugom svetskom ratu, i samo obećavaju da će postati još jači".

"Najbolji način na koji možemo da odamo počast svim našim civilnim žrtvama NATO bombardovanja je da nastavimo da stvaramo uspešnu i snažnu Srbiju - Srbiju kao oazu mira i saradnje", poručio je Đurić.

Dodao je da je nedavni porast patnje Srba, kako je naveo, "paradoksalno otvorio vrata još bližim odnosima sa Sjedinjene Američkim Državama".

"Sjedinjene Američke Države su bile snažni zagovornik osnivanja Zajednice srpskih opština na Kosovu i Metohiji i vrše pritisak na Kurtija da ispuni potpisane obaveze i odustane od svoje represivne politike. Anketa iz aprila 2023. godine pokazala je da 10 puta više Srba veruje da će SAD braniti njihove interese nego što će stati na stranu albanske većine na Kosovu", napisao je Đurić.

Istakao je da srpsko stanovništvo na KiM i dalje trpi dugoročnu diskriminaciju, represiju i progon.

"Zajednica od oko 350.000 Srba u regionu Kosova smanjila se za 250.000. A oko 100.000 onih koji ostaju u pokrajini uskraćeni su za osnovna prava i svakodnevno su uznemiravani od strane albanskih kontrolisanih institucija u Prištini, sve sa namerom da se ovi poslednji preostali Srbi nateraju da pobegnu i stvori se monoetnička teritorija", naveo je Đurić.

On je naglasio da je sporazum iz Brisela iz 2013. godine bio prekretnica u rešavanju tenzija između Beograda i Prištine, dodavši da je dogovor uključivao ključne odredbe koje štite prava Srba na KiM i nude im značajnu samoupravu, uključujući sopstvenu policiju, sa ciljem podsticanja pomirenja i stabilnosti.

"Dok je Beograd sproveo svaku odredbu Sporazuma, vlasti u Prištini i dalje ne uspevaju, više od 10 godina kasnije, da ispune svoje obaveze i samo su produbile tenzije i podele koje su bile na putu ozdravljenja", napisao je Đurić.

On je dodao da je premijer privremenih prištinskih institucija Aljbin Kurti prekršio obaveze i pogoršao položaj Srbe na KiM.

"Pod Kurtijevim vođstvom, kosovski Albanci su izveli brojne policijske racije po srpskim gradovima i selima - postavili su prepreke slobodnom kretanju Srba ka centralnom delu Srbije, gde neki imaju poslove i porodice, ilegalno su zabranili upotrebu srpskog dinara što prema zvaničnicima SAD može da izazove "humanitarnu krizu", uskratili su prava na imovinu i zemljište etničkim Srbima, čak su nedavno pokrenuli i surovi obračun sa medicinskim ustanovama i centrima zajednice", naveo je Đurić.

On je istakao da sve te akcije predstavljaju temeljno kršenje ljudskih prava i podrivaju napore ka pomirenju i miru u regionu, dodavši da Srbi na KiM, uprkos pritiscima, ostaju posvećeni mirnim i dogovorenim rešenjima.

"Iako Srbija, zajedno sa Argentinom, Brazilom, Kinom, Indijom, Indonezijom, Meksikom, Španijom, Ukrajinom i mnogim drugim zemljama koje predstavljaju većinu svetske populacije, ne deli isti stav sa Sjedinjenim Državama o statusu Kosova i Metohije, blisko sarađujemo u očuvanju stabilnosti u regionu i zaštiti prava srpske manjine u pokrajini", naveo je Đurić.

Naveo je da su borbe na Kosovu i Metohiji izbile 1996. godine "između radikalnih albanskih ekstremista i srpskog naroda u pokrajini".

Podsetio je da je Stejt department mnogo pre NATO bombardovanja označio radikalne albanske separatiste - takozvanu Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), sačinjenu od "čudne mešavine maoističkih i neonacističkih boraca" kao terorističku organizaciju.

On je istakao da su vazdušni napadi na SRJ predstavljali odluku zemalja članica NATO-a "da se pridruže najekstremnijim separatistima".

"Izabrali su da prave zajednički cilj sa vođom OVK Hašimom Tačijem, čovekom koji se danas nalazi na suđenju u Hagu pod optužbom za deset zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina", naveo je ambasador Srbije u Vašingtonu.

Đurić je podsetio da je NATO doneo "nezapamćenu odluku" o bombardovanju SRJ bez prethodnog odobrenja Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.

"Odluka je bila široko kritikovana, ne samo od strane tada prezrenog režima Miloševića, već i od većine srpske demokratske opozicije koja je, samo godinu dana kasnije, pomogla u okončanju tog režima. Kao mladi aktivista u Otporu, građanskoj grupi koja je pomogla da se moja zemlja suprotstavi komunističkoj vladavini Miloševića i ja sam bio zgrožen odlukom NATO-a", napisao je Đurić u autorskom tekstu za "RealClearPolitics".

On je istakao da posledice NATO savezništva sa radikalnom OVK odjekuju i danas.

"Kao rezultat ratnih akcija i vladavine OVK, posebno njenih lidera koji su kasnije postavljeni na čelo najviših institucija u Prištini i međunarodno podržane jednostrane deklaracije nezavisnosti Kosova 2008. godine, status i egzistencija Srba i drugih nealbanaca nastavlja da se svakodnevno ozbiljno pogoršava", poručio je Đurić.

Đurić je podsetio da je u NATO bombardovanju SRJ stradalo nekoliko hiljada civila, kao i da je raseljeno više od 250.000 građana.

"Pre 25 godina, na današnji dan, 24. marta, NATO je započeo strašno bombardovanje tadašnje Jugoslavije. Vazdušni napadi su trajali 78 dana, a prema procenama srpske vlade, rezultirali su smrću nekoliko hiljada civila i raseljavanjem više od 250.000 građana. Velika šteta naneta je našim oružanim snagama, koje su bile, samo deklarativno, glavna meta napada. Kako bi izvršio veći politički pritisak na vlasti u Beogradu, NATO je takođe izveo obimno bombardovanje vitalne civilne infrastrukture, uključujući uništavanje mostova u ključnim gradovima poput Novog Sada, drugog po veličini grada u zemlji, koji je stotinama kilometara udaljen od Kosova i Metohije", naveo je Đurić.

Dodao je da su među civilnim meta bile i električne i energetske elektrane, bolnice, škole i vrtići.

"Čak je bombardovana i zgrada Radio-televizije Srbije, najvećeg nacionalnog emitera, što je dovelo do smrti 16 medijskih radnika", istakao je Đurić.

On je naveo da je direktan rezultat naredbe o vojnoj intervenciji protiv SR Jugoslavije 1999. godine bila smrt nekoliko hiljada civila, među kojima 79 dece.

"Bez obzira na okolnosti, nije bilo i nikada ne može biti opravdanja", poručio je Đurić.

(Telegraf.rs/Tanjug)