Sećanje na baba Joku iz "Đekne": Preminula u tišini i zaboravljena od svih
Ljiljana Krstić je živjela skromno i tiho, toliko da se čak nije ni predstavljala kao glumica
Glumica Ljiljana Krstić 1995. godine dobila je veliko priznanje "Dobričin prsten", a uprkos tome mnogi je i ne pamte.
Osim što je bila prvakinja beogradske pozorišne scene, pretežno igrajući u "Ateljeu 212", gledali smo je kao svekrvu u "Petrijinom vencu" i staricu u "Spasitelju" sa Denisom Kvejdom.
Ipak, crnogorskoj publici najviše je ostala u sećanju kao baba Joka iz popularne serije "Đekna".
Ljiljana se rodila 1919. godine u Kragujevcu. Imala je ćerku Nevenu, a diplomirala je na pozorišnom odseku na Muzičkoj akademiji u Beogradu i apsolvirala na Pravnom fakultetu.
Živela je skromno i tiho, toliko da se čak nije ni predstavljala kao glumica, a u jednom od retkih intervjua to je i obrazložila.
- Ja sam glumica tamo na sceni, izložena sam očima publike. Tamo se odvija moj život, koji može biti predmet interesovanja javnosti. Oduvek sam mislila da je to dovoljno. Da tu ljudi mogu da saznaju o meni sve što ih zanima, da sami stvore nekakav sud. Izvan scene nisam glumica. Izvan scene, mislila sam, svako interesovanje za mene je nepotrebno. Mnogo sam putovala i nikad, bilo u zemlji ili inostranstvu, dok bih popunjavala neki upitnik u hotelskim recepcijama nije se desilo da u rubrici "zanimanje" napišem da sam glumica. Umesto toga, redovno naznačim: "službenica". Ali, ne što se stidim svog poziva, ne što mislim da je nedostojno biti u jednoj takvoj profesiji, nego, čini mi se, glumica je nepotrebno isuviše izložena - svojevremeno je pričala Ljiljana za Yugopapir.
Bila je jedna od verovatno najneupadljivijijih srpskih glumica, a upravo u tome se pokazivao i njen talenat - bila je lice i glas "obične žene", kojih na sceni ima manje nego "diva".
Bila je član Jugoslovenskog i Beogradskog dramskog pozorišta i čak je predavala glumu na Pozorišnoj akademiji u Beogradu.
Igrala je i u brojnim predstavama, filmovima i serijama, kao što su "Sumnjivo lice", "Osma vrata", "Vetar je stao pred zoru", "Tri Ane", "Dani od snova", "Deca rastu noću", "Koreni", "Selo bez seljaka", "Taj dugi, dugi niz", "Vuci i ovce"...
Ljilja je preminula 12. aprila 2001. godine u 82. godini života, a o njoj niko ništa nije znao.
(Telegraf.rs)