Najlepši stihovi srpske poezije: Podsetite se izvanrednih izliva ljubavi naših pesnika
Većina njih su pa možemo slobodno reći muškarci i imali su jedan od najlepših objekata kome su posvetili svoje pesme, a to je žena i ljubav prema ženi
Naša zemlja izrodila je mnogo velikih pisaca i pesnika. I zaista u moru tih velikih imena teško se odlučiti za najbolje i najlepše ali možemo da probamo i da se ovim putem podsetimo naših izvanrednih poema.
Da on nije rođen pre 185 godina u Banatu, ne bi bilo ni ovih vanvremenskih stihova
Većina njih su pa možemo slobodno reći muškarci i imali su jedan od najlepših objekata kome su posvetili svoje pesme, a to je žena i ljubav prema ženi.
Pesma ženi - Jovan Dučić
Dučić je u ovoj pesmi pokazao kako smo svi kada se zaljubimo skloni da idealizujemo osobu u koju smo se zaljubili. U ovoj pesmi pojavljuje se voljena osoba, kao simbol svih tišina i žudnji. Otvara se velika tema ljubavi prema nedostižnom. I postavlja se pitanje da li je čovek sklon da voli nedostižno samo zato što ga u toj nedostižnosti samostalno nadograđuje. Izvanredna pesma srpske moderne poezije i prikaza stvaranja ideala ljubavi.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit’ si postojala.
Rođena u mojoj tišini i tami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo – stvorili smo sami.
Laza Kostić - Santa Maria della Salute
Neki smatraju da je ovo najveća pesma srpske ljubavne poezije, i da li imaju pravo, pa možemo slobodno reći da imaju. Zaista ova pesma je kompletna u svakom smislu opisa ljubavi jednog muškarca prema ženi i iskazanoj čežnji za njom i želji da je ima ali ne sme i ne može. Najlepša a u isto vreme i najtragičnija pesma naše književnosti.
A kad mi dođe da prsne glava,
o tog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz ništavila u slavu slava,
Iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske kolute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljenske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute
Kako Ana rešava ukrštene reči - Brane Petrović
Prelepa pesma o jednoj Ani, Ani koja je u svom svetu, i Ani koja je svet za sebe. Ovo je pesma o načinu kako jedan zaljubljen muškarac doživljava ženu. Ona je jednom rečju fascinacija.
Ja mogu na njenoj usni da spojim more s cvetovima!
Mogu u njenoj državi da budem referent za kišu!
Mogu pod njenim prozorom da imitiram dunav,
il neke druge vulkane,
mogu da se zakunem
u sve što imam,
i nemam,
da svet postoji zbog Ane.
Kakve su njene namere
kad sve druge sahranjuje
samo mene oživljava –
ima li Ana
stvarnog razloga
da bude tako lepa kad spava?
Uzalud je budim - Branko Miljković
Još jedna pesma o usnuloj,mrtvoj dragoj gde dragi pokušava da je probudi ljubavlju da je probudi da bude nova i drugačija. Odsustvo voljene žene je porušilo njegov život.Ovo je jedan od najupečatljivijih i najjačih vapaja pesničke duše u istoriji naše književnosti!
Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati
pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
(Telegraf.rs)