Hrvatica besna nakon povratka iz Irske u Hrvatsku: "Nakon dva meseca već sam htela nazad!"

E. K.
Vreme čitanja: oko 4 min.
Foto: Freepik/yanalya

Hrvatska je pozvala Hrvate iz dijaspore da se vrate u domovinu i tako poprave krvnu sliku nacije. Odazvala se i mlada povratnica koja je nakon sedam godina u Irskoj zbog ljubavi odlučila da porodicu podiže u rodnom Zadru, ali nakon samo dva meseca života u Hrvatskoj već planira povratak u inostranstvo.

Njena priča je ispunjenje sna hrvatskih vlasti, piše Dnevnih.hr - nakon godina života u dijaspori, mlada obrazovana žena želi da se vrati u Hrvatsku. Ovde želi da rodi i svoje prvo dete. Njen partner želi isto. Situacija je idealna - mlada porodica želi da se skrasi u domovini kako bi uživala u svim pogodnostima koje Hrvatska nudi, a rešeno je i njihovo stambeno pitanje.

Posle samo nekoliko poseta državnim institucijama, entuzijazam oko povratka u zemlju rođenja raspršio se brže od mehurića od sapunice.

- U Hrvatsku sam došla u julu i tek u septembru sam uspela da dobijem ličnu kartu. A bez nje ne bih mogla da se smestim,niti da se prijavim za bilo koji posao, a da ne kažem da nisam imala pravo na zdravstveno osiguranje - počinje svoju priču mlada Zadranka koja je, kako kaže, izuzetno razočarana u hrvatsku državu.

Zbog ljubavi je pristala da se vrati iz Irske. Tamo je otišla sa 19 godina, završila fakultet, zaposlila se, a onda je prelomila.

- Moj partner, takođe Hrvat, je pomorac, pa mu je bilo zgodnije da živi u Hrvatskoj. Pristala sam jer mi je svakako draže naše podneblje i posle mnogo zadirkivanja rekla sam: "Da, hajde da probamo". Požalila  sam se već nakon pokušaja da u Zadru prijavim prebivalište. Do tad sam imala prebivalište u Irskoj, ovde sam sve odjavila jer se nisam nikada mislila ni vratiti, ali sad kad sam se vratila želela sam da se ponovno prijavim. U policiji su mi rekli da ću čekati oko mesec i po da mi dođu na adresu kako bi proverili živim li ja zaista tamo, a onda će o meni ispitivati i komšije iako me niko od njih ne zna. Ne razumem tu logiku, što bih ja trebala biti mesec i po kući za slučaj da mi dođu na vrata? I šta će oni tražiti, gledati gde valjda držim donji veš?! Ne razumem ni po kojim zakonima oni smeju da dele moje podatke - pita se 27-godišnja Hrvatica.

Kako je trudna, potrebni su joj lekarski pregledi, ali nije bila prijavljena u Hrvatskoj, pa nije bila ni zdravstveno osigurana.

- U HZZO-u su mi se smejali na šalteru, rekli da ne mogu ništa da urade, ali da platim 1.300 evra za osiguranje za prošlu godinu i još 98 evra za mesece za koje mi treba osiguranje! Zašto bih plaćala za prošlu godinu kada nisam ni bila, niti trošila. Rekli su da treba negde da se zaposlim i da ću možda moći da dobijem osiguranje, ali nisam ni to mogla jer nisam mogla da se prijavim za posao i tako dalje - objasnila je ona.

Zdravstveno osiguranje je ipak dobila jer ju je partnerov otac zaposlio ''na papiru'' kako bi se mogla osigurati.

- Da ne govorim kako su me tretirali na šalterima - gde god sam išla, od biroa za zapošljavanje, policije, zdravstvenog osiguranja, zaposleni su bili nepristojni i nepristupačni. U Irskoj sam radila u IT sektoru irskog Ministarstva spoljnih poslova, tako da nisam imao posla sa javnošću, ali znate kako se ponaša - tamo je nepojmljivo da se diže glas na stranku. U Hrvatskoj je na svim šalterima vikanje i bezobrazluk. Ja sam se od takvog ponašanja odvikla, u Irskoj toga nema, nema šanse da bi se neko tako na poslu poneo prema klijentima- ističe.

Sve to ju je, kaže, navelo da ponovo razmisli o odlasku, iako njen partner i dalje želi da ostane.

- Da, on hoće, ali ja neću. Još bih nekako razumela da sam strani državljanin, ali takav odnos prema nekome ko ima hrvatsko državljanstvo, ko je ovde rođen i živeo je ovde 20 godina? Svi ​​zaista žele da se vratimo, a oni otežavaju svaki korak u tom povratku - razočarano zaključuje.

Dodaje da je uznemirena zbog svega i da je pod stalnim stresom, pa strahuje za bebu koja bi trebalo da se rodi na proleće.

- Čekam prvi pregled kod ginekologa, koji ću morati da platim plus sve ostale preglede, a nakon toga se vraćam pravo u Irsku i ne nameravam više da kročim u Hrvatsku. Trebao bih se odreći državljanstva i zaboraviti da sam ikada doživela ovo odvratno ponašanje. Hrvatska može samo sanjati da će ikad biti imalo blizu Irskoj. Kako vi tu živite meni stvarno nije jasno. Želim da se moja priča čuje, a ne da se priča da Hrvatska želi povratnike jer je to notorna laž. Sistemski nam se otežava na svakom koraku i stvarno doživljavamo diskriminaciju i maltretiranja - poručila je.

(Telegraf.rs/Dnevnik.hr)