Umro Danijel Dragojević

M. P.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Umro Danijel Dragojević

Foto: Pixabay

Pesnik Danijel Dragojević preminuo je u ponedeljak, 19. februara, javlja Jutarnji list.

"Hvala Bogu da ću uskoro umreti", napisao je u svojoj pesmi u prozi "Dolazak proleća" Dragojević, poručivši da ne bi voleo jesti med pčela koje ne razlikuju ve[ta;ko od prirodnog cveća. Tri baš takve, zbunjene kao da su evolucijski neopremljene, piše pesnik, gledao je kako obleću plastične tučke ispred dućana u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.

Dragojevića je kritika još za života proglasila klasikom. Objavio je dvadesetak knjiga, među kojima su "Kornjača i drugi predjeli", "Nevrijeme i drugo", "Prionopid", "Razdoblje karbona", "Rasuti teret", "Cvjetni trg", "Žamor", "Negdje", "Kasno ljeto"... Mnoge je čitaoce njegova li;nost intrigirala koliko i njegove pesme, jer je za javnost odavno odlučio i do kraja života ostao - 'utljiv. Sve što je javno želeo reći kazivao je u svojoj poeziji.

Živeo je i radio u Zagrebu.

Danijel Dragojević bio je Korčulanin, iz Vele Luke, tamo je rođen u januaru 1934. sa bratom Ivanom. Obojica braće bili su pisci.

Danijel Dragojević je dobitnik, među ostalim, Goranove nagrade 2005. za knjigu "Žamor", nagrade Vladimir Nazor 1981, Zmajeve nagrade 1981. za knjigu "Razdoblje karbona", nagrade Branko Miljković za knjigu "Prirodopis" 1974. godine te brojnih drugih priznanja.

Ali, i nagrade je vremenom prestao prihvaćati. Tako je 2019. odbio da primi Nazora za životno delo.

Dragojević je gimnaziju završio u Dubrovniku, istoriju umetnosti diplomirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prvi put je njegova poezija objavljena 1956. godine, u splitskom časopisu Mogućnosti.

U već pomenutoj pesmi "Dolazak proljeća" Dragojević, u zbirci naslovljenoj "Kasno ljeto", njegovoj poslednjoj, objavljenoj 2018. godine, piše: "… danas mi je Mate Ganza pred jednim rascvetalim stablom rekao kako je čitao da pčele više sele u gradove (on je rekao zauzimaju gradove) i prirodoslovci ne znaju kako bi tu njihov život mogao biti moguć. Užasnuo sam se i za'utao. Možda budućnost ne bude tako daleka kako sam se nadao."

(Telegraf.rs)