Vladika Jovan: Jasenovac je istinska svetinja

Posle rata, u nekoliko navrata, Crkva je tražila od parohija, eparhija i manastira da popišu žrtve na svom području, a vladika dodaje da je to rađeno više puta, ali se tek sada nastoji da se objedine podaci

U sećanju na jasenovačke žrtve, ključni trenutak bio je obnova crkve, "jer je prva značajna žrtva u Jasenovcu bila upravo ona", izjavio je vladika slavonski Jovan u intervjuu za "Politiku".

Preporučujemo

Vladika slavonski Jovan je, povodom 13. septembra, kada Srpska pravoslavna crkva obeležava dan jasenovačkih novomučenika, podsetio da je ispočetka paljenje sveća u Donjoj Gradini i kod betonskog cveta bilo jedini način sećanja na Jasenovac, ali da je brzo počela "manipulacija jednim apstrahovanjem".

Prema njegovim rečima, spomen-područje Jasenovac, napravljeno 1966. godine, donekle je doprinelo daljoj manipulaciji sećanjem, jer su na betonskom cvetu Bogdanovića ispisani stihovi Ivana Gorana Kovačića, "za koje nije jasno na koga se odnose, a i sam cvet je apstraktna poruka bez jasnog značenja", dodaje episkop pakračko-slavonski.

"Međutim, kreće obnova crkve i septembra 1984. godine patrijarh srpski German sa sedam arhijereja osveštava crkvu. To je bio najveći skup posle Drugog svetskog rata u Jasenovcu, do dan-danas se tamo nije skupilo toliko ljudi. To je označilo radikalnu promenu u načinu sećanja, jer crkva daje identitet većini jasenovačkih žrtava", naglasio je vladika.

Vladika se prisetio reči patrijarha Germana, da praštati moramo, ali zaboravljati ne smemo, a osvrnuo se i na reči vladike Nikolaja posle Drugog svetskog rata koji je rekao da tri stvari Srbi moraju da rade – da se ne svete, da se sećaju i proslavljaju svoje žrtve, i treće, da objavljuju celom svetu ono što se njima desilo.

"Nažalost, mi smo i u prvom, i u drugom, i u trećem uspeli polovično", ocenjuje vladika.

Vladika konstatuje da od 1984. godine postoji crkva u Jasenovcu, koja je od 2000. godine manastir i koja je zadobila svepravoslavni značaj, što potvrđuje i dolazak carigradskog patrijarha pre pet godina u Jasenovac, kao što u njega neprekidno dolaze i episkopi i sveštenici iz svih pravoslavnih krajeva – iz Rusije, Ukrajine, Poljske, Češke.

Kako izgleda suživot u Jasenovcu

Na pitanje kako izgleda suživot u Jasenovcu, na području koje pritiska teško nasleđe, vladika slavonski kaže da manastir, pre svega, čini ono što je osnovno, moli se bogu, a Jasenovac proslavlja žrtve, "čini sećanje na njih živim i onim što je osnovno srpsko sećanje, a to je liturgijsko sećanje."

"Koji je muzej sačuvao kosovski zavet? Nijedan. Sačuvale su ga crkva i gusle. I Njegoš, kada ga je uobličio u Gorski vijenac. I dan-danas ljudi prvo pale sveće za jasenovačke žrtve. Tako su činili i 1945. Niko od njih ne drži govor kod betonskog cveta, niti to oseća kao nešto važno. U Jasenovcu je podignut hotel u koji je utrošeno mnogo više nego u spomen-područje, kako bi imalo gde da se jede posle komemoracije", ukazuje vladika.

To je, prema njegovim rečima, primer kako ne treba.

"Primer kako treba je ovo: niko nikada nijednu zlu reč nije čuo ni na čiji račun, već se tu proslavljaju novomučenici. Stalno ponavljam: naši 'znalci' znaju ime svakog zločinca u Jasenovcu, a prosečan srpski intelektualac ne zna ime nijedne žrtve tog logora. To je kao da za Svetog Georgija proslavljamo Dioklecijana i pričamo sve vreme o Dioklecijanu, koji ga je ubio. To je morbidna perspektiva", rekao je vladika.

Pokušaji da se objedine podaci o žrtvama

Posle rata, u nekoliko navrata, Crkva je tražila od parohija, eparhija i manastira da popišu žrtve na svom području, a vladika dodaje da je to rađeno više puta, ali se tek sada nastoji da se objedine podaci.

"Nas je u mnogo čemu onemogućio ovaj poslednji rat, jer je tad trebalo da crkva uradi svoje, a svakako i država, koja je na tome manje radila. Međutim, hvala bogu, postoji Muzej žrtava genocida, koji već godinama vrši reviziju spiskova žrtava i neprekidno dodaje nova imena. Neka i briše ako se ponavljaju. Ipak, za taj rad treba novca i stručnjaka", napominje vladika.

Na pitanje, ima li dijaloga i susreta o Jasenovcu između velikodostojnika SPC i Rimokatoličke crkve, vladika kaže da je dijalog o Stepincu bio upravo to, kao i da Jasenovac leži u odnosu srpsko-hrvatskih odnosa, pogotovo odnosa Rimokatoličke crkve i SPC.

"Zato sam veoma zadovoljan jer je taj dijalog bio s poštovanjem, bio je čovekoljubiv, s razumevanjem. Mi smo za godinu dana sumirali ono što smo znali, ali je to urađeno u jednom zaista hrišćanskom maniru. Takođe, imate biskupa Antuna Škvorčevića, koji svake godine organizuje sećanje na Jasenovac, kome dolaze i drugi biskupi, pa i papski nuncije bio je već dva puta", otkrio je vladika slavonski.

(Telegraf.rs/Tanjug)