Brano Mićunović objavio čitulju ubijenom Giški: Ovo su njegove reči

"Vrijeme ne liječi, vrijeme svakim svojim danom ređe Tebe u meni-iznova", napisao je Brano

Đorđe Božović Giška ubijen je pre 32 godine u Lici na početku građanskog rata u Hrvatskoj dok je bio na dužnosti komandanta Srpske garde.

"Vrijeme ne liječi, vrijeme svakim svojim danom ređe Tebe u meni-iznova. Svaki dan iznova. Ovozemaljskim putevima pratim i vjerno slijedim Tvoje puteve, sve do dana kada ćemo se ponovo sresti i zagrliti kao najrođeniji - kao nekad", tvoj Brano Mićunović.

Giška je sa svojim gardistima otišao na ratište u Liku agusta 1991 u Liku. Srpska garda je tu bila angažovana u borbi za Gospić. Giška i njegovi ratnici uspeli su da zauzmu više od polovine grada kada je 15. septembra metak ispaljen u njega.

Prema rečima nekih koji su bili prisutni, on je na ratištu izgovorio: "Ja svoje dželate čekam sa osmehom".

Ulazna rana mu je bila ispod leve strane grudnog koša, a izlazna sa desne strane, između kuka i bubrega.

Pogođen je dok se nalazio na raskrsnici ulica Nade Dimić i Bilajske. Na njega je pucano, najverovatnije, iz pravca zgrada, koje su udaljene 100-150 metara na sever. U njima su bili pripadnici hrvatskih snaga, a Giška je izleteo na čist teren i pogođen je bočno.

Ubijen je s leđa.

Umro je na rukama bratanca koji je i sam kasnije poginuo.

"Ako me donesete mrtvog, sahranite me u Kučima"

Posmrtni ostaci Đorđa Božovića Giške preneti su 14. oktobra 2017 iz Beograda u Crnu Goru. Sahranjen je u porodičnoj grobnici u selu Bezjovo u Kučima, u prisustvu porodice, prijatelja i saboraca.

Njegova sestra Slavica je tada izjavila za medije:

“Pre nego što je otišao na ratište ostavio mi je u amanet da ga, ako pogine, prvo stavimo dva-tri meseca kod Belog u grob i da ga potom sahranimo u Kučima, u selu Bezjovo, na groblju koje se zove Martinika po istoimenoj crkvi koja je tu. Na tom groblju naš otac je pokupio kosti rođaka i sahranio u jedan grob. Giškina je želja bila da pored tog groba napravimo porodičnu grobnicu i da tu počiva”.

Inače, veliki udarac za njega bio je likvidacija bliskog prijatelja Branislava Matića Belog. On je ubijen na kućnom pragu avgusta 1991. Na sahrani Belog održao je emotivni govor u kojem je navodno rekao: "Idem na front iako znam da će me tamo ubiti. Neću da poginem u Beogradu, pa da posle pričaju kako je to zbog obračuna u podzemlju."

(Telegraf.rs)