UŽASNA ISPOVEST BEOGRAĐANKE: Muž mi je nogu slomio dok sam dojila sina, kasnije i njega tukao i udarao o beton
- Kao da batine nisu bile dovoljne, na kraju je prodao kuću, za koju ja i dan-danas isplaćujem kredit, i izbacio mene i dete na ulicu - priseća se uznemirena žena
Hajrija Ramadani (46) iz Beograda, godinama je trpela nasilje u braku, a maltretiranje nisu prestajala čak ni kada je bila trudna.
Prema Hajrijinim rečima, tortura je počela uvredama i pretnjama, a nevenčani suprug ju je prvi put udario kad je bila trudna.
- Nogu mi je slomio dok sam dojila našeg sina i pokušavala da ga zadržim da nam ne priđe. Kad je sin porastao, i njega je tukao i udarao o beton. Sin je dva puta dotrčao meni na posao krvav i u pocepanim stvarima jer ga otac na minus deset nije puštao u kuću - priseća se najtežih trenutaka Hajrija, prenosi Kurir.
Prema sopstvenom priznaju, prijavljivala je nasilnika Centru za socijalni rad i policiji nebrojeno puta. Ali, kaže, nikad nije dobila pomoć.
- Bivši muž je bio i ostao alkoholičar. Kao da batine nisu bile dovoljne, na kraju je prodao kuću, za koju ja i dan-danas isplaćujem kredit, i izbacio mene i dete na ulicu. Lepše mu je da živi u kamp kućici, bez vode i struje, a mene, koja sam izdržavala celu njegovu porodicu, ostavio je bez ičega. Njegov dever mi je pretio da će me sahrani u dvorištu porodične kuće i da "Šiptari ne smeju u Beograd" - priča Hajrija.
U martu 2015. godine smogla je snage da prekine agoniju i otišla u Sigurnu kuću, gde je provela oko sedam meseci oporavljajući se. Njen sin, koji danas ima 23 godine, odlučio je da napusti Srbiju.
- Dete me je još pre 16 godina molilo da odemo, a ja sam muža pravdala. Sada sebi ne mogu da oprostim što sam trpela, pre svega zbog dece. Teško je objasniti kako ne možete da ostavite nasilnika, strah, sramota... Kao da ste paralisani. Danas se više nikog i ničeg ne bojim i hoću da pomognem svim ženama koje trpe nasilje! Apelujem da ne čekate ni minut, imate podršku, imamo jedne druge, vi to možete!
(Telegraf.rs/ Izvor: Kurir)