Top 5 misterija Beograda (5. deo): Kalemegdan

Životna priča Beogradske tvrđave počinje pre dva milenijuma, a njeni rušitelji i graditelji kroz vekove su nam ostavli mnoge važne istorijske činjenice, ali i nikad dokazane misteriozne priče

Ako neki deo grada ima pregršt priča da ispriča, ali i tajni koje čuva, onda je to svakako Kalemegdan.

Njegova bogata životna priča počinje pre dva milenijuma, kada je Flavijeva IV legija odabrala greben na desnoj obali Save za svoje utvrđenje i sagradila rimski kastrum. Ta legija koji su nazivali srećnom zbog brojnih uspeha, upravo tu, kao branik tadašnjeg Rima, podigla je jedno od najsigurnijih utvrđenja tog vremena.

Kasnije su isto utvrđenje mnogi rušili i iznova gradili, ostavljajući u kalemegdanskim zidinama svoj deo današnje prebogate istorije. Učestvovali su kroz vekove u pisanju kalemegdanske priče Vizantinci, despot Stefan Lazarević, Turci i Austrijanci. Turci su jednom delu Kalemegdana dali ime Fićir-baji, što je kovanica od reči koja podrazumeva čoveka koji je zamišljen i druge koja znači breg.

Mnogo toga u vezi s Beogradskom tvrđavom je zapisano u istoriji, ali nažalost, neke priče će ostati zauvek misterije zbog nemogućnosti da se istraži do kraja sve što se krije ispod zidina. Mnoge legende su ispredane o turskom blagu uzidanom u zidove Barutane, baucima u kalemegdanskim lagumima i katakombama, mračnim silama koje vladaju oko "Pobednika", i nikad dokazanoj teoriji u vezi sa tunelom ispod reke koji spaja Kališ sa Zemunom.

Ipak, najveća misterija ovog dela Beograda je Rimski bunar. Iako nam arheolozi i istoričari uporno ponavljaju da to nije ni rimski ni bunar, jer su ga izgradili Austrijanci (od 1717. do 1731), narod je skloniji verovanju u nešto mističnije priče. Tako su ga neki nazivali i "pupak sveta" i verovali da je to mesto odakle je mitski junak Orfej silazio u podzemni svet.

Neki istoričari podsećaju da su Rimljani sproveli vodu čak iz mokroluških izvora, a da je sigurno da su u nekom trenutku pokušali da iskopaju bunar, s obzirom na to da su bili poznati stratezi i neimari. Strategija ih je obavezivala da obezbede snabdevanje vojnika vodom u slučaju da neprijatelj, prilikom opsade, preseče vodovod. Kasnije, pričaju istoričari, on je služio kao silos za žito, pa čak i kao tamnica.

(A. Popović)