DA IH NE UVREDITE: Ovako se treba obraćati osobama sa invaliditetom!

Telegraf vam nudi primere kako se treba ophoditi prema osobama sa invaliditetom, kako bismo izbegli mogućnost da se ovi ljudi osete loše povodom svog psihofizičkog stanja

Zbog dinamične svakodnevnice, često nam se dogodi da zanemarimo ljude oko sebe, a još češće, da svojim nepromišljenim ponašanjem izgubimo osećaj za primereno u odnosima sa ljudima. Kada je reč o osobama sa invaliditetom, potrebno je biti malo pažljiviji kako ih ne bismo povredili ili diskriminisali.

Preporučujemo

Kako bismo omogućili osobama sa invaliditetom pravo na izbor i kvalitetan život, potrebno je poraditi na sopstvenim manirima i obratiti pažnju na lični doprinos svakog od nas u ophođenju prema ovim osobama.

Osobe sa invaliditetom su individue koja na svoj invaliditet gledaju kao na mali podatak o svojoj ličnosti među mnoštvom drugih. Treba imati na umu da većina osoba sa invaliditetom ima odlično zdravlje, kao i da je većina njih sposobna da budu nezavisni i produktivni članovi društva.

Kada govorite o osobama sa invaliditetom, izbegavajte izraze kao što su "invalidnost" ili "hendikep". Budite svesni da je invaliditet funkcionalno ograničenje koje ometa sposobnost osobe da čuje, vidi, hoda, a može se odnositi i na fizičko, mentalno ili senzorno stanje.

Osobe koje nisu u stanju da dobro čuju se nazivaju osobama sa oštećenjem sluha, a nikako se ne oslovljavaju sa "gluvonem", "gluv". Kada je reč o ljudima koji slabije vide, adekvatno je koristiti naziv "osoba oštećenog vida", "slabovida osoba", a nikako "slepac", "čorav", "slep", pa čak ni "slabovid".

Ljudi koji nisu u stanju da hodaju, već se kreću uz pomoć kolica treba nazivati "korisnicima invalidskih kolica". Potpuno je nedopušteno koristiti nazive kao što su "invalid u kolicima", "hendikepiran", "bogalj", "žrtva". Isto pravilo važi i za osobe intelektualnim, mentalnim ili razvojnim invaliditetom.

Važno je da obratite posebnu pažnju kada komunicirate da ne biste stvorili nesporazum ili loš utisak. U komunikaciji sa osobom sa invaliditetom, i osobom bez invaliditeta nepristojno je osobu bez invaliditeta nazivati zdravom, ili pak, normalnom jer bi na taj način osobu sa invaliditetom identifikovali kao nenormalnu ili bolesnu.

PREPORUKE ZA KOMUNIKACIJU:

Kada komunicirate sa osobama sa invaliditetom, usresredite se na osobu, a ne na njen invaliditet. Važno je da nikako ne identifikujete ljude na osnovu njihovog invaliditeta. Usresredite se na to šta osoba sa invaliditetom može da uradi a ne na ono što ne može.

Pre nego što priskočite u pomoć, uvek pitajte osobu sa invaliditetom da li želi Vašu pomoć. Pomoć ponudite na dostojanstven način uz poštovanje ličnosti. Možda pomoć nije potrebna, ili je nepoželjna. Ukoliko je Vaša ponuda odbijena ne insistirajte. Ukoliko ponuda bude prihvaćena slušajte i prihvatite uputstva.

Ukoliko želite da ponudite pomoć za predmet koji osoba nosi učinite to na sledeći način: „Mogu li Vam pomoći sa Vašim paketom.“. Ukoliko želite da preuzmete kaput OSI koja koristi štap ili štake ne nudite se da uzmete pomagala ukoliko to sama osoba ne zahteva.

Obraćajte se direktno osobi sa invaliditetom, ne nekome pored, kao da ta osoba ne postoji. Naročito kada su u pitanju osobe oštećenog sluha i vida.

Uvek pazite da prema ovakvim osobama iskažete svoje duboko poštovanje. Obraćajte se neposredno osobi, a ne roditelju, ne partneru, ne pratiocu ili prevodiocu. Svako obraćanje nekoj od osoba u pratnji i te kako može da povredi osobu s invaliditetom i time pogorša njen doživljaj prihvaćenosti u društvu.

(Mihajlo Pavić)