ČUVAJ GLAVU, SRBIN SLAVI: Zašto rafalima proslavljamo kad je pucanje kažnjivo?
Iako je pucanje u vazduh zabranjeno i Krivičnim zakonikom i Zakonom o oružju i municiji, Srbi se još uvek ne odriču ovog običaja. Puca ko stigne i gde stigne i sve se pravda "tradicionalnim običajima"
Po mnogo čemu jedinstveni, Srbi su specifični i po načinu na koji proslavljaju i najradosnije životne trenutke. U našem narodu još uvek važi − kad se nešto slavi, tada se i puca. Što više i što jače, i ne mari se za to što je pucanje na javnom mestu zabranjeno sa čak dva zakona.
Ko god je nekada bio na pravoj šumadijskoj svadbi zna da ona počinje tako što se mladoženja izvodi iz kuće uz zvuk rafalne paljbe. Opet pucanjem, svatovi se oglašavaju kad stignu po mladu, posle čega ih čeka čuveno skidanje jabuke sa kuće, naravno opet ispaljivanjem hitaca! Srbi slično proslavljaju i svaki veći životni događaj − rođenje, punoletstvo, ranije odlazak u vojsku.
Iz Etnografskog muzeja objašnjavaju da je suština u zvuku, jer u našem narodu važi verovanje da se "rafalnim pravljenjem buke teraju zli demoni".
MUP Srbje ne poseduje podatak o tome koliko je prijava podneto za "pucanje u vazduh" u toku ove i prošle godine. Ono što se zna jeste da je u Srbji registrovano oko 1.180.000 komada oružja, dok samo 1.500 lica poseduje dozvolu za nošenje oružja za ličnu bezbednost.
(M. Batinić)