PRAZNIK (NE)RADA, NEKAD I SAD: Kako smo 1. maj slavili 1963, 1973, 1983, 1993 i 2003. godine (FOTO) (VIDEO)

Počelo je krvavim borbama za dostojanstvo i prava radnika, a završava se identičnom borbom, samo bez krvi. Kako smo se vratili na početak jedne od najvećih civilizacijskih borbi

Kako je ove godine Međunarodni praznik rada Prvi maj "pao" kalendarski "blizu" pravoslavnog Uskrsa, mnogi su, ničim zasluženo, dobili mali sedmodnevni odmor. Oni drugi, kojima sreća ili porodične veze nisu obezbedile posao na državnom kazanu, za prolećni odmor moraće da nadmudre gazdu, ili da se zadovolje nekim produženim vikendom.

Nažalost, najveći broj onih koji su Praznik rada ove godine obeležili roštiljajući, šetajući ili ispijajući pivo ispred lokalne prodavnice − uopšte nema posao.

Evo kako se praznik (ne)rada slavio nekad:

KRAJ DEVETNAESTOG VEKA: BORBA ZA PRAVA RADNIKA

Inspirisani uspehom "drugova" iz Kanade, američki sindikalci zahtevali su 1884. godine donošenje zakona kojim bi se, između ostalog, ustanovilo osmočasovno radno vreme. Ovaj zakon na snagu je trebalo da stupi 1. maja 1886. godine. Izigrani od strane onih koji su im ova prava obećali, stotine hiljada radnika izašlo je na ulice Čikaga, gde je došlo do krvavih nereda.

Promenili smo ideologiju, promenili smo položaj radnika, promenili smo praznovanje Prvog maja. Zatvorili smo krug.

(M. Stojanović)