OTVORILI ŽIRO-RAČUN: Pomozite porodici koja živi u 4 kvadrata!
Ukoliko želite da pomognete, sada to i možete. Broj računa na koji možete da uplatite novac je 125000000180188657, primalac Nebojša Rajković. Račun je otvoren kod "Pireus banke". Rajkovićima će značiti svaki dinar!
Telefoni redakcije Telegrafa su se usijali, a na desetine komentara ispod teksta o porodici koja živi u dvorišnom toaletu pokazali su da humanosti i te kako ima u Srbiji. Svi postavljaju isto pitanje: Imate li adresu ili žiro-račun ove porodice?
Nebojša Rajković (34) iz Kragujevca, koji sa trudnom suprugom i dvoje male dece, Anđelom (2) i Zoranom (3), stanuje u klozetu, plakao je od sreće i kroz suze ponavljao: "Hvala, hvala vam ljudi do neba". On nije ni sanjao da će neko pozvati da mu pomogne. Tek juče je otvorio žiro-račun da bi mu ljudi dobre volje poslali pomoć.
Tako da, ukoliko želite da pomognete, sada to i možete. Broj računa na koji možete da uplatite novac je 125000000180188657, primalac Nebojša Rajković. Račun je otvoren kod "Pireus banke". Koliko god možete, dajte. Rajkovićima će značiti svaki dinar!
- Sve ću pare da čuvam za ciglu, kad jednom budem imao plac. Mojoj deci ću kuću da pravim. Šta me snađe danas?! Otiš'o sam u prodavnicu u komšiluku, a čovek koji živi ulicu dalje od mene kupio je loptu i pružio mi je tu u radnji. Kaže mi − evo ti, plac nemam da ti dam, ali bar da ti dete obradujem. Mnogo sam, ljudi, zbunjen što vas brine moja muka, a svi imate svoje - poručuje zbunjeni Nebojša.
Ovaj čovek naklonost Srbije zadobio je, sudeći po komentarima ispod teksta, zbog toga što, iako ima tek dva razreda škole, iznad svega ceni obrazovanje. Rajkovići koji žive u prepravljenom klozetu od četiri kvadrata dečiji dodatak od 4.400 dinara davaće na vrtić da bi im deca "bila bar malo kulturna". Da bi mališani išli u vrtić neće imati novu garderobu i slatkiše.
- Zarekao sam se! Neće moja deca okolo da idu bez škole, kao ja, da im cilj života bude da ih prime u gradsku čistoću. Zašto moja Anđela ne bi bila frizerka, krojačica, pa i učiteljica. Moj Zoran može jednog dana da radi u Fijatu, pa i poslovođa da bude. Jedno je sigurno, oni neće kao ja nikada da duvaju lepak, piju i kradu, pa da teško obole kao ja sada. Ja ću da "prelomim", do mene smo živeli od danas do sutra, od mene će deca živeti kao domaćini - zariče se Nebojša.
(M. M.)