Kako industrija hrane manipuliše slasnim i masnim

Majkl Mos, novinar "Njujork tajmsa", piše o tome kako su i zašto Amerikanci postali zavisni od industrijski obrađene hrane

Prosečan Amerikanac godišnje pojede 17 kilograma sira, 35 kilograma šećera i kilogram i po soli, dvostruko više od preporučene doze. Oko 70 odsto svih kalorija unese preko industrijski obrađene hrane.

Nagrađivani novinar "Njujork tajmsa" Majkl Mos odlučio je da odškrine vrata prehrambene industrije. Na osnovu razgovora sa vodećim direktorima i naučnicima, u svojoj novoj knjizi "So, šećer, mast: kako su nas prehrambeni giganti navukli" piše o tome kako su i zašto Amerikanci postali zavisni od industrijski obrađene hrane.

U svojoj knjizi Mos do detalja objašnjava kako su so, šećer i masti postale ključ uspeha industrijski obrađene hrane, istovremeno podstičući nacionalnu epidemiju gojaznosti.

Zapravo, prehrambena industrija izazvala je zavisnost potrošača na isti način na koji je duvanska industrija "navukla" pušače na nikotin, tvrdi američki novinar.

Najviše ga je iznenadilo na koji način sve industrija koristi so.

- To je čarobni sastojak kojim rešavaju sve probleme. Osim ukusa, ona služi i kao konzervans da bi hrana duže stajala na policama. Uz to još maskira i nepoželjne arome koje nužno postoje kod obrađene hrane. Ranije sam mislio da postoji samo jedna so, ali oni time manipulišu kako bi svaki proizvod bio poseban. Postoji so u prahu, so u komadićima, sa različitim aditivima. Meni je omiljena košer so, koja izgleda kao sneg, ali ima oblik piramide kako bi se ravne stranice bolje lepile za hranu. Ona se istovremeno tri puta brže rastvara u ustima, pa brže dolazi do efekta koji kompanije nazivaju eksplozija ukusa - piše Mos.

Na osnovu obimnog istraživačkog rada, američki novinar je zaključio da je jedan od ključnih principa u prehrambenoj industriji da se mozak "obmane" formulom u kojoj nijedan ukus neće posebno dominirati.

(Telegraf.rs/ Izvor: Potrošač)