PSIHOPATA: Pop ubica svoju decu nije tukao, ali im nije dozvoljavao da idu u školu i da jedu meso!

Peranović je u Srbiji, u 21. veku, odbio čak 200 poziva da decu upiše u školu, išao je zbog toga i na sud i platio ko zna koliko kazni. Ipak, deca su rasla izolovana od sveta, osakaćena za ceo život, prepuštena samovolji oca

Nijedno od petoro dece sveštenika Branislava Peranovića (54), koji je na smrt pretukao štićenika Centra za odvikavanje od droge Nebojšu Zarupca (39), nikada nije išlo u školu. On ima dvojicu sinova - Petra (22) i Vasilija (10) i tri ćerke - Anu, Marinu i Mariju, od kojih najmlađa ima sedam godina.

Peranović je u Srbiji, u 21. veku, odbio čak 200 poziva da decu upiše u školu, išao je zbog toga i na sud i platio ko zna koliko kazni. Ipak, deca su rasla izolovana od sveta, osakaćena za ceo život, prepuštena samovolji oca koji im čak nije dozvoljavao ni da jedu meso i hranio ih je uglavnom pečurkama i još nekim povrćem.

Sveštenikov bliski prijatelj otkriva da je on odluku da svoju decu ne pušta u školu pravdao nepoverenjem u naš obrazovni sistem koji, kako je govorio, ne štiti mlade ljude od lošeg društva i ostalih iskušenja.

- Bio je jači i od države i od policije u Loznici. Svakom drugom bi za tako nešto oduzeli decu, a njemu nije smeo svako ni da uruči poziv da deca krenu u školu. Njegova supruga Milanka je bila zadužena za obrazovanje dece. Ona je kupovala knjige i učila sa njima ono gradivo koje je za njihov uzrast. Milanka je, kao i Branislav, koji je rodom iz Teslića, inženjer agronomije. Deca su bila isključivo njena briga, a on se bavio štićenicima. Uveče kad dođe kući, ona mu je podnosila izveštaj o svemu što se tiče dece i kuće. Prema deci, koliko ja znam, nije bio nasilan, ali ona su ga se ipak bojala i njegova reč bila je za njih zakon - otkriva naš sagovornik.

On priznaje da već dugo zna da Peranović ima problem u ponašanju:

- Pitao sam ga zašto tuče štićenike, ali od njega sam uvek dobijao isti odgovor: 'Batina je jedini lek za narkomana.' Onda sam posle nekog vremena shvatio da on ima jaku sadističku crtu u karakteru.

Naš sagovornik navodi da je Peranović voli motore (vlasnik je "harli dejvidsona"), borilačke veštine, društvo i kafanu:

- Milanka je sedela kod kuće, a on je živeo svoj život. Znao je i da popije, naročito je voleo špricer. Branislav se uopšte nije ponašao kao pop, dok je Milanka prava popadija, iskreni vernik, potpuno posvećena deci i kući.

Ivan Alimpić, takođe bliski Peranovićev prijatelj, čija je kuća nedaleko od njegove, ima nešto drugačiju priču:

- Kompletna porodica je obrazovana. Žena mu je fakultetski obrazovana, radila je u zadruzi, a sada radi u jednoj osiguravajućoj kući. Deca su mu prepametna. Istina, nisu išla u državnu školu. Jedna ćerka mu je instruktor jahanja u Šapcu, dok je mali Vasilije muzički obrazovan. Ne možete da verujete kako to dete svira i peva - priča Alimpić.

Priseća se da je Peranovića upoznao u Banjaluci početkom devedesetih.

- Sećam se da je u jednom periodu u Radovašnici jeo gljive i šumske plodove i sedeo nad knjigom. To što pričaju da su mu deca odrasla na istoj hrani, moguće je u slučaju najstarijeg sina, jer je to bilo ratno vreme. Peranović je veliki humanista - kaže Alimpić, svestan ipak da je Peranović preterao:

- Ako ova čaša prima dva decilitra, u nju ne možete sipati pet. Verujem da je to bio splet nesrećnih okolnosti - rekao je on.

(I. M. / Izvor: Press)