Ispovest sarajevskog glumca koji je imao čoveka na nišanu: Otac mi je musliman, majka Srpkinja, držao sam snajper, spreman da ubijem

"Ispalio sam 5 - 6 metaka, snajper nije bio dobar i prestao sam da pucam. Tu noć sam imao noćne more od toga šta sam uradio"

Sarajevski glumac Feđa Štukan na Fejsbuk stranici "Sarajevo Za Svu Raju I Cijeli Svijet" napisao je svoju priču o ratu u BiH, o njegovom učešću u istom i o tome kako je odlučio da pušku više nikad neće uzeti u ruku.

Preporučujemo

Izbeglica iz Sarajeva postala gradonačelnica u Švedskoj: Pobegla je od rata, svoje poreklo je uvek ponosno isticala (FOTO)

Štukan je u postu opisao kako je izgledao rat iz njegove perspektive, i kako je na kraju svega otišao u inostranstvo.

Glumčev status prenosimo u celosti:

''Ja sam iz mješanog braka, moj otac je musliman i njegova sva porodica su muslimani, vjernici, dok su mi s majčine strane svi pravoslavci, Srbi, koji su ovde bili čitav rat, čak je i moj deda bio pukovnik bivše JNA koji je pričao čisti ekavski, koji nikad nije promjenio i niko od njih nijednog trenutka nije imao nikakav problem za vrijeme rata.

Na početku sam se uključio u Policiju, bio sam prvo u Zelenim beretkama, tu nisam dobio oružje, koje sam htio da imam kao i svaki glupi tinejdžer, i prijavio sam se u Policiju koja je tada bila jedina regularna oružana formacija.

Radili smo sve poznate akcije na ratištima oko grada: Poljine, Stup, Azići, Trebević, sve smo obišli u najgorim momentima. Tu sam bio devet mjeseci, poslije toga sam otisao u 2. Brdsku brigadu, jer sam tamo imao najviše prijatelja, oni su me poslali na obuku za specijalne jedinice kod mudžahedina: Abaza, Dževada i Huseina u Velešićima. To sam završio za dva mjeseca odprilike, i bio u Specijalnoj jedinica 2. brdske brigade Armije BiH.

Bio sam snajperista, pucao sam u jednog čovjeka da ga ubijem, na drugoj strani. Bio je vedar dan, on je stajao na brdu, iza leđa mu je bilo nebo, mogao sam ga vrlo dobro vidjeti golim okom, bio je nekih 500 metara odprilike daleko od mene. Ispalio sam 5 - 6 metaka, snajper nije bio dobar i prestao sam da pucam. Tu noć sam imao noćne more od toga šta sam uradio. Po svom ubjeđenju sam stopostotni pacifista, i takve situacije su me dovele do toga da prestanem cjeniti ne samo svoj nego bilo čiji život.

Razmišljao sam tu noć i došao do odluke, da ja više nikad necu pucati ni na koga, bez obzira za šta, za čije ideale, čije pune džepove, politiku, bilo koju vjeru, naciju, znači ja više nikad neću uzeti pušku da se borim u ratu, osim u slučaju samoodbrane. Poslije toga proveo sam godinu dana u ludnici, poslije toga visa ljekarska komsija me oslobodila vojske i tako sam pred sami kraj rata otisao u Njemacku''.

(Telegraf.rs)