Nikola napisao potresnu pesmu "Dobojska tragedija" i posvetio je nastradaloj porodici Đedovac

Amaterski pesnik Nikola Milovanović stihovima je pokazao svoju tugu...

Tragična saobraćajna nesreća u kojoj su živote izgubila četiri člana porodice Đedovac iz Doboja u nedelju je potresla celu Republiku Srpsku, ali i region.

Preporučujemo

STRAVIČNA NESREĆA U DOBOJU: Otac, majka i ćerka poginuli u sudaru voza i automobila

Roditelji Zlatko i Slavica, kao i ćerka Kristina Đedovac na mestu nesreće su izgubili život kada je u njihov automobil na šinama udario teretni voz. Druga ćerka, Nikolina, sa teškim povredama prevezena je u bolnicu ali je nakon dva dana izgubila bitku za život.

Ova tragedija nikoga nije ostavila ravnodušnim. Počast porodici Đedovac u utorak je odalo više od hiljadu prijatelja i poznanika koji su ih ispratili na poslednji počinak u mestu Stanovi kod Doboja, a zbog ove strašne tragedije gradonačelnik Obren Petrović proglasio je 14. mart danom žalosti.

Plače cela škola za Nikolinom: Zbog njene smrti su u šoku, danas Dan žalosti u Doboju (FOTO)

Amaterski pesnik Nikola Milovanović, koji je inače rodom iz Doboja, ali studira u Beogradu, nije mogao da prisustvuje sahrani, pa je svojim nastradalim sugrađanima posvetio pesmu.

On je kroz tužne stihove odao počast porodici Đedovac i na neki način ih sačuvao od zaborava.

Ovo je njegova pesma:

DOBOJSKA TRAGEDIJA

Sinoć zadrhta nebo nepomično

od teške jave i bolne grozote.

Čitava porodica, nepojmljivo tragično

izgubi svoje ovozemaljske živote.

Ni slutili nisu, njih četvoro,

dok se vraćahu u te kasne sate,

da strašna smrt dolazi im skoro;

da demoni nesreće u stopu ih prate.

Sudbina je čudo, pobjeći nam ne da.

Ljudskom rodu imanentna pojava je ta.

Jer, prosto neko viši odozgo nas gleda,

i donosi odluke, onako kako mora i zna.

Tragičan susret vozila na šinama

i onog u kojem porodica bješe,

primora ih da se predaju visinama,

tamo gdje su anđeli, tamo gdje je ljepše.

Ovakvu nesreću njihov kraj zapamtio nije.

Ala smrt ogrće svojom crnom bundom!

A život ludi uporno svoje bitke bije,

a nemoćan nestaje, sa jednom sekundom.

Ugasi se ognjište. Zatre im se trag.

Ugasiše se svjetla kuće koju zvahu dom.

Od njih više niko neće prelaziti prag.

Sad su daleko, u vječnom mraku svom.

Taj mrak će im nekad postat' svjetlo,

jer anđeli su tu, da pokažu im pute.

A oni koji ostaju će često, bolno i sjetno

pomisliti na vječne nebeske im skute.

Ah, kako sinoć zadrhta nebo nepomično,

od teške jave i bolnije grozote.

Čitava porodica, nepojmljivo tragično,

prigrli nove, nebeske živote.

Nikola Milovanović

(tragično preminuloj porodici Đedovac)

(Telegraf.rs)