HITLEROVE BOLNIČARKE: Masovne ubice za koje niste znali!

- Prve nacionalsocijalističke ubice nisu bile čuvari u koncentracionim logorima nego bolničarke - tvrdi u svojoj knjizi "Hitlerove pomoćnice" Vendi Lover. Prve žrtve bila su deca

Bolničarke, sekretarice ili supruge – Hitlerovom režimu služilo je stotine hiljada žena. One su uglavnom delovale u pozadini, ali mnoge su se dohvatile i oružja, tvrdi u svojoj knjizi "Hitlerove pomoćnice" Vendi Lover.

Nacistički genocid je počeo u bolnicama. Prva metoda bile su tablete za spavanje, inekcije i izgladnjivanje do smrti. Prve žrtve bila su deca, piše američka autorka u svojoj knjizi.

Ona tvrdi da su bolničarke smrtonosnim inekcijama ubile na hiljade dece sa invaliditetom. To je samo jedan od brojnih primera pomoću kojih Vendi Lover oslikava ulogu žena u nacionalsocijalističkom režimu, piše Dojče Vele.

- Prve nacionalsocijalističke ubice nisu bile čuvari u koncentracionim logorima nego bolničarke - piše autorka i ističe da genocid nije počeo u gasnim komorama nego na mestima na kojima su progonjeni u stvari očekivali pomoć.

Ona je istražila životne priče bolničarki, učiteljica i sekretarica i objavila 13 portreta. Neke od tih žena su se svesno odlučile za karijeru u Hitlerovoj Nemačkoj i nisu birale sredstva kako bi napredovale. One su postale svedoci, učesnici i počinitelji mnogih zločina.

Trećina ženskog stanovništva nacionalsocijalističke Nemačke, oko 13 miliona žena, aktivno je učestvovalo u brojnim organizacijama, a do kraja rata je konstantno rastao i broj članica Hitlerove stranke NSDAP.

U Savezu nemačkih devojaka (Bund Deutscher Mädel) mlade žene su mogle da nauče da koriste oružje. Hitlerove pomoćnice bile su odgovorne upravnice, lopovi, mučiteljke i ubice, ističe istoričarka i iznosi podatak da je najmanje milion žena otišlo na istočni front.

Sliku žene bez skrupula autorka, pored ostalog, ocrtava i na primeru Lizel Vilhaus, supruge zapovednika zloglasnih SS jedinica u koncentracionom logoru kod ukrajinskog grada Lavova.

Ona je u nacionalsocijalističkom aparatu delovala još od 1934. godine, pa je tako i upoznala svog supruga. Sledila ga je i u Ukrajinu, zajedno sa njihovom ćerkom. Očevici su kasnije ispričali da je sa svog balkona pucala na jevreje u koncentracionom logoru, pa čak i pred svojim detetom.

Autorka je proučavala iskaze tih žena, ali i svedoka i pritom je došla do otrežnjujućeg zaključka: nakon sloma Hitlerovog režima karijera tih žena je, doduše, prekinuta, ali vrlo malo ih je odgovaralo za zločine.

- One su se vratile kući u ruševine nacističke Nemačke i pokušale su da prikriju svoju kriminalnu prošlost - objašnjava Loverova. I Lizel Vilhaus nisu dokazana njena zlodela.

- Ona nije imala službeni položaj unutar nacionalsocijalističke mašinerije i zato nema dokumenata iz tog doba koji bi potkrepili iskaze svedoka. Ona je bila na mestu zločina i javno počinila masovno ubistvo, ali pravno nije mogla da bude pozvana na odgovornost - navodi istoričarka.

Vendi Lover u svojoj knjizi daje zastrašujuću sliku žena koje su učestvovale u masovnim ubistvima. I to dobrovoljno. Njih na to niko nije prisiljavao. Da su odbile da učestvuju u ubistvima Jevreja, ne bi bile kažnjene - ističe američka autorka.

(Telegraf.rs / Izvor: Dw)