Zvezdin centar se setio najluđe stvari u karijeri: Kako su kokice ostavile ožiljak u životu Džoela Bolomboja?

S. L.
Vreme čitanja: oko 4 min.
Foto Mileta Mirčetić

Prethodnog leta je Crvena zvezda u svoje redove dovela Džoela Bolomboja iz Olimpijakosa gde je bio treći centar. On je došao tiho i neprimetno je postao prvi centar ekipe, ali i jedan od najboljih na svojoj poziciji u celoj Evropi.

Bolomboj je pred kraj sezone potpisao i novi ugovor na dve godine, ostao je u Beogradu, a postao je i miljenik navijača, dok se i njemu samom Beograd isuviše sviđa.

- Vrlo je pozitivina atmosfera. Svi su puni energije, radujemo se sezoni i njenom početku. Svi su spremni. Mislim da je tim bolji znatno nego prošle godine. Treniramo zajedno već neko vreme, navikavamo se jedni na druge. Saznajemo šta neko voli, šta ne. Upoznajemo se, učimo ko kako igra, šta saigrači žele od mene. Ajzea Kenan je došao iz Olimpijakos, tako da se znamo, a i ostale momke znam iz Evrolige - rekao je Bolomboj za klupski sajt.

On je potom pričao i Ukrajini u kojoj je rođen, kada je došao na svet kao plod ljubavi majke Ruskinje i oca iz DR Konga. Otišli su u Ameriku, a tamo se rodio Džoel i sudbina je htela da bude košarkaš, iako majka nije imala to u prvom planu.

- Moja majka je stvarno želela da postanem doktor ili da da se bavim medicinom, ali sam joj odmah rekao da to ne bi išlo. U košarci sam završio tako što sam voleo sve što je bilo vezano za aktivnosti na ot otvorenom. Igrao sam košarku, fudbal, rvao se, čak i vozio skejt. U Teksasu je prilično vruće, oko 49 stepeni, znači ekstremna temperatura… Shvatio sam da ne želim da budem toliko napolju. Trenirao sam i američki fudbal, nije mi se sviđalo da budem na otvorenom sa čitavom opremom na sebi. Usput sam imao problem jer sam bio viši od ostalih, tako da su me udarali po nogama. Krenuo sa da igram košarku i od moje druge godine srednje škole sam shvatio da želim da se ozbiljno bavim košarkom.

Foto: MN Press

Dotakao se Bolombom i anegdote iz Juta Džeza, gde je stigao kao ruki.

- Imaću ožiljak od njih zauvek. Dok sam bio ruki u Juti, saigrači su želeli da se našale sa mnom. Problem je nastao kada je bio rođendan da li Gordana Hejvorda ili Džordža Hila. Oni su od mene tražili specifičnu tortu i mislim da je torta bila jagode ili kolač od jagode, koji je gotovo bilo nemoguće naći. Nekako je asistentkinja koja je radila u Juti saznala i znala je koliko je teško naći je. Ponudila se da mi pomogne, a ja sam se zahvalio i nisam želeo da mi pomogne. U najgorem slučaju ću je napraviti. Ona je na kraju kupila tortu sa namerom da mi pomogne, iako sam joj rekao da to ne radi.

- Na kraju su saigrači saznali da nisam ispunio svoj ruki zadatak. Mislili su da sam hteo da ih prevarim i znao sam da se nešto sprema. Znao sam da imaju običaju da u sličnim slučajevima napune tvoj auto kokicama, zato sam krio ključeve od automobila u čarapi. Šest dana sam uspešno to radio, a sedmog sam zaboravio. Kompletno su mi skinuli gume na kolima i napunili auto kokicama. Ljudi su mi se smejali… Kada sam stigao u perionicu da mi očiste kola, rekli su da su imali sličnu situaciju. To je bio Rudi Gober – isto je prošao.

Nakon epizode u Americi, usledila je selidba u Evropu.

- Svuda je bilo drugačije. Moram da će ovde baš prijatno. U SAD mnogi mešaju Srbiju i Sibir, zato ne znaš šta da očekuješ, ali čim sam došao uživao sam od prvog momenta

Pričao je o tome kako ga je sezona u Zvezdi promenila

- Mislim da se moja igra mnogo promenila. Ukoliko me znate košarkaški, mislim da to nije iznenađnje. Situacija se prošle godine otvorila da sam imao 20, 25 minuta po utakmici što mi je omogućilo da pokažem šta umem. Kada sam bio u CSKA, bio sam igrač uloge, što ne znači da tamo nisam mogao da igram na ovaj način, ali drugačji tim, situacija i klub.

A, imao je i reči hvale na račun Janisa Sferopulosa.

- Mislim da je lako raditi sa Janisom. On traži da daš 100 posto. NJegov fokus je na odbrani. Imam prirodne sposbnosti koji mi daju mogućnost da se lakše prilagodim.

(Telegraf.rs)