Dinamo koristi taktiku Zvezde iz 1991: Od Tuđmanovog kluba hrvatskih ekstremista do male Jugoslavije
Na Maksimiru više ne postoje nacionalističke stege kada su u pitanju dovođenja fudbalera drugih nacionalosti, što u Srbiji i dalje nije slučaj
Dinamo iz Zagreba je trenutno lider na Balkanu kada je u pitanju Evropa. I pored dve uzastopne Lige šampiona Crvene zvezde, Dinamo ipak i dalje ostvaruje ozbiljnije rezultate u Evropi i ima bolji UEFA koeficijent na rang listi.
Kada su u pitanju transferi, tu tek nemaju nikakvu konkurenciju, jer je za Zvezdu i Partizan trenutno naučna fantastika da prodaju igrača za 45 miliona evra, koliko uz klauzule iznosi transfer Danija Olma u Lajpcig.
Dinamo je poslednjih godina napravio nešto drugačiji sistem, i faktički je postao "Jugoslavija u malom". Nekada je Dinamo pratio epitet ekstremnog hrvatskog kluba, kluba kojim je upravljao Franjo Tuđman i u kojem su navijači bili ekstremni hrvatski nacionalisti, mnogi od njih i ustaški nastrojeni.
Ipak, klub je pobegao od tog epiteta, pokazao da nema problem ni s tim da dovodi Srbina koji se krsti sa tri prsta nasred Maksimira posle gola, a to se odražava i kroz rezultate i finansijsko poslovanje kluba u vidu prodaje igrača za ogromne cifre.
Kada pogledate postavu Dinama sa poslednjeg meča koji su odigrali prethodnog vikenda u pobedi nad vicešampionom Lokomotivom od 6:0, videćete da su zastupljene sve zemlje bivše SFRJ.
Pored domaćih hrvatskih igrača, Dinamo u svojim redovima ima Srbe - Komnena Andrića i Damjana Daničića, fudbalere koji nastupaju pod zastavom BiH, Amera Gojaka i Luku Menala, t je i fudbaler koji igra pod zastavom Slovenije, Petar Stojanović, Crnogorac Stefan Milić, kao i dva Albanca, Arijan Ademi koji igra za Severnu Makedoniju, kao i Lirim Kastrati, koji nastupa pod zastavom tzv. Kosova.
Dakle, sve bivše SFRJ republike imaju predstavnike u vidu fudbalera Dinama trenutno i može se reći da je na Maksimiru trenutno "Jugoslavija u malom".
Očigledno je šampion Hrvatske shvatio da za iskorak u Evropi moraš da sakupiš kvalitet na šireg područja bivše Jugoslavije i da ograničavanje samo na hrvatske fudbalere ne može da donese neophodan kvalitet, a takođe ni rezultate.
Sličan princip imala je Zvezda 1991. godine, kada je osvojila titulu prvaka Evrope u Bariju, tada je u svojim redovima imala Srbe, Hrvata Roberta Prosinečkog, Makedonce Darka Pančeva i Iliju Najdoskog, Crnogorce Dejana Savićevića, Duška Radinovića i Slobodana Marovića, Bošnjaka Refika Šabanadžovića...
Kada se najveći kvalitet iz bivše Jugoslavije grupisao na Marakani, rezultat toga bio je najbrutalniji tim u istoriji Zvezde i najveći uspeh u istoriji srpskog fudbala.
Zvezda i dalje ne može da se oslobodi tih nacionalističkih stega, pa dolasci igrača hrvatske nacionalnosti ili fudbalera iz Bosne koji su muslimani, nisu dobrodošli kada su navijači u pitanju još od raspada Jugoslavije i rata devedesetih. Primera je bilo u košarkaškom klubu, ali je jedan takav transfer, kada je doveden Alen Omić, izazvao je bojkot navijača i uvredljive povike na račun tadašnjeg igrača crveno-belih na njegovom prvom nastupu u Pioniru.
U Dinamu takvih problema više nema, pa čak i u Hajduku iz Splita, gde su navijači još veći nacionalisti, te je nedavno na Poljud stigao Srbin, za koga je otkriveno da je veliki navijač Zvezde i poštovalac Delija.
Očigledno su u Hrvatskoj počeli da duvaju neki novi vetrovi posle ulaska u Evropsku uniju, pa se više "ne broje krvna zrnca", već se igrači poštuju na osnovu toga kako igraju, koliko golova daju i koliko se bore za grb koji nose, a ne po tome da li su Hrvati, Srbi, Crnogorci ili Bošnjaci...
(D. U.)