Zašto je Portugalija postala prvak Evrope u 24. minutu?

Povreda najboljeg igrača i kapitena Portugalije izazvala je efekat koji je najmanje odgovarao Francuzima

Igrao se 24. minut finala Evropskog prvenstva u fudbalu kada je ceo svet ostao šokiran. Kristijano Ronaldo je izašao i nije mogao da nastavi meč.

Tajac je bio u reprezentaciji Portugalije, koja se do tog momenta jedva odupirala naletima napaljenih Francuza.

Šta sad da rade? Kako će bez kapitena?

>>> Šampioni stigli kući (FOTO)

>>> KAPITENSKI! Povređeni Ronaldo sa zavijenim kolenom bodrio saigrače pred produžetke (FOTO) (VIDEO)

>>> Koliko će Ronaldo pauzirati?

Međutim, upravo taj momenat kada je Ronaldo napustio "bojno polje" doneo je presudnu prednost u borbi za trofej. Presudnu u psihologiji sporta.

Toga nisu bili svesni ni sami Portugalci, to se spontano dešava u glavama svih nas kada dođemo u tu situaciju. To je čista psihologija.

Šta se zapravo desilo što je promenilo celokupnu atmosferu finala na stadionu u Sen Deniju?

Izlazak kapitena Portugalije proizveo je u glavama fudbalera Francuske dva osećanja. Prvo, koje ih je preplavilo, bilo je olakšanje, što je udarna igla protivnika otupljena. Drugo, koje je došlo malo kasnije kada se igra nastavila, osećaj ogromnog pritiska u grudima i u glavi. Koji se pojačavao iz minuta u minut.

Jer, sad bez Ronalda, Francuska mora da pobedi Portugaliju, to je već viđeno. U takvoj situaciji nadolazećeg impulsa moranja u glavi, počinje da slabi koncentracija, uvlači se strah, gubi se samopouzdanje, noge postaju teže, lopta sve sporija, jer šta će biti ako ne pobede Portugaliju, sad kada su bez najboljeg igrača.

Treća stvar je što tad dolazi i taktika u pitanje. Jer, utakmica je postavljena da se obrati pažnja na Ronalda, ali niko nije očekivao da će tako brzo van igre. Od tada su morali da se fokusiraju na sve ostale igrače. Koliko god to čudno zvučalo.

Sa druge strane, u glavama portugalskih igrača odigravao se sličan scenario, samo u različitim varijantama. Suze njihovog kapitena po izlasku sa terena su ih uplašile za momenat, jer su se i oni zapitali kako će i šta će bez njega.

Ali, fudbal je timski sport i to je ono što pravi razliku. Kolektivna solidarnost. Ta lampica se dodatno pojačala kod tima Fernanda Santosa.

>>> Plače Ronaldo od sreće, suze ne zaustavlja! (VIDEO)

Drugi osećaj Portugalaca koji se javio, nakon onog početnog straha, je pad pritiska sa njihovih leđa, jer tada stvarno više nisu imali šta da izgube, pa ih i niko ne bi krivio šta god da se desilo do kraja susreta, jer, oni su ostali bez kapitena, najboljeg igrača, zvezde tima.

To je proizvelo dodatni motiv, veću angažovanost i borbenost kod njih, i što je najvažnije samopouzdanje da se bore do kraja, uz naravno taktičke odluke trenera.

I kod njih se taktički promenila situacija, jer sada su neki drugi igrači mogli da izlete u prvi plan.

Kako je utakmica odmicala pritisak kod Francuza je rastao, jer su želeli što pre jednim golom da reše meč.

Međutim, Portugalci se nisu dali, srazmerno pritisku rivala, kod njih je raslo samopouzdanje. Kada se ušlo u produžetke sve je vodilo ka tome da Portugalija ide ka tituli. Govor tela igrača, podrška Ronalda sa klupe, sve do 109. minuta, kada je golom Edera sve rešeno.

(D.S)