Nakon smrti muža se bacila u promet: Ovu Srpkinju su svi osuđivali, ali im je ovim pismom zapušila usta

Pretpostavlja se da je promiskuitet samodestruktivan, ali mi je pomogao da se ponovo izgradim

Jedna srpkinja iz malog grada na severu Vojvodine je rešila da sa vama podeli svoja iskustva nakon smrti svog supruga. Nepoznata, očigledno, mlađa žena se susrela sa kritikama sredine zbog svog novog načina života. A šta joj je doneo novi i neobuzdani život, saznajte u njenom pismu:

"Ponovo imam poslednje trenutke koje sam imala sa svojim suprugom, često. Miris njegove sveže oprane kose klizi između mojih prstiju. Sumrak na njegovom licu dok je sedeo pored mene na podu kupatila dok sevaju munje. U zadovoljstvu i toplini našeg doma u Novogodišnjoj večeri, vodili smo ljubav popodne. Slatko, nežno je rekao bez reči: Poznajem te tako dobro, toliko te volim i želim da se osećaš dobro.

Recite ovih 5 reči u krevetu i sačekajte da vidite šta će da se desi

Kada sam se probudila iz popodnevne dremke, nije bio u krevetu sa mnom. Otrčala sam u hodnik i našla ga u kupatilu. Htela sam da ga zaštitim i vratim u život. Ali nije bilo lekara i ništa nisam mogla da učinim; neočekivano je umro od disekcije aorte. Poslednji trenutak koji sam podelila sa mužem bio je intiman, i u tami.

Svakog dana na godišnjicu, pišem mini-eseje koji govore o načinima na koje mi je njegova ljubav promenila život. Ipak, život ide dalje i tražeći utehu, tražim druge muškarce. Knjiga sa brojevima opisuje svakog seksualnog partnera kog sam imala otkako sam postala udovica i kratak rezime našeg susreta. Neke od njih sam srela samo jednom, druge više puta.

U dubinama moje tuge, želela sam seks i intimnost, bez ikakvog novog, kompromisnog ili emocionalnog pristupa. Nisam želela da pričam o svom životu dok se raspadao. Seks sa strancima me je zacelio kao terapija, prijateljstvo, putovanje, pisanje i fotografije. Ovi susreti su me učinili osnaženom, poželjnom i više u skladu sa mojim telom.

Prvi muškarac sa kojim sam bila je bio menadžer hotela, zato što je to bilo prvo, sve je bilo važno i bilo je lepo.

Započela sam da pišem svoju malu knjigu, misleći da se to možda nikad neće završiti; niz ljubavnih događaja bi mogao da bude sjajan u odnosu na vezu koju sam delila sa suprugom. Kada je bio živ, nikada nisam osećala potrebu za nekim drugim.

Sretala sam muškarce koji su bili udovci, ali i one koji su bili slobodni, pa i one koji su bili oženjeni. U poređenju sa najčešćim načinima na koji se veze završavaju, stepen mojih osećana je bio zastrašujuć. Bila sam bačena iz zdravog braka u bazen mladih koji žele da pobegnu od usamljenosti. Mnogi od njih još nisu našli pravu ljubav koju sam ja imala sa suprugom.

Prvi put je bio električan, magičan, divlji, shvatila sam da volim da dobijem ono što želim.

Otkrila sam da sam novo samopouzdanje, a doživljavanje zadovoljstva je učinilo da se osećam živom. Brinula sam se o tome kako će me osuditi prijatelji, članovi porodice i javnost. Pretpostavlja se da je promiskuitet samodestruktivan, ali mi je pomogao da se ponovo izgradim. Kada sam prvi put predstavila ideju seksa sa drugima, rekli su mi "Telo tvog muža se nije čak ni ohladilo u tlu, a ti ležiš pored čudnih muškaraca. On te prezire iz posmrtnog života."

Pre nego što sam spavala s bilo kim, pričala sam sa prijateljem mog muža. Uverio me je u to da je moja potreba za intimnošću osetljiva, kao velika težina na grudima.

Nisam želela da brinem o ispunjavanju očekivanja ljudi, i o tome kako treba da razmišljam, osećam i postupam. Ali, naravno, bolelo je znati da ljudi koji nikad nisu bili na mom mestu, imaju određene ideje o tome koliko vremena treba da prođe pre nego što otvorim svoje srce drugoj osobi. Planirala sam pet meseci pre mog prvog susreta.

U potrazi za odgovarajućim seksualnim partnerima sa veštinama i strašću, kako bi zadovoljili moje potrebe, pokušala sam da pronađem svoju bolju stranu. Na moje iznenađenje, odgovaralo mi je nekoliko muškaraca u tim otvorenim odnosima. Muškarci koji su bili srećni što su došli, služili i zadovoljavali me. Muškarci koji su mi rekli da sam prelepa, podsetili su me da treba da istražim svoje telo. Podsetili su me da moja seksualnost nije umrla sa mojim mužem.

Mislila sam da je moja predanost što sam u posvećenoj, monogamnoj vezi. Ali dok sam imala slobodu da istražujem svoju seksualnost sa raznim ljudima, očistila sam fioke sa muževljevom odećom i napunila ih seksualnim igračkama. Kupila sam skupo donje rublje.

Posle sedam meseci dvonedjeljnih veza sa jednim od mojih redovnih muškaraca, žudela sam za tim da me gleda kao nešto više od seksualnog bića. Još uvek sam želela seks, ali odjednom sam želela da budem i voljena. Fantazirala sam o ljubavi. Propustila sam kuvanje za supruga, planirala putovanje i zajedničku budućnost.

Osetila sam kao da se vihor brakova i razvoda dešava oko mene. Nedostajao mi je suprug i moja osoba. Sigurno sam sposobna za još jednu veliku ljubav, i nadam se da ću naposletku pronaći osobu sa kojom mogu da delim svoj život."

(Telegraf.rs)