Ovde raste najkvalitetnija bukva u Evropi: Planina koja je nepravedno zapostavljeno srpsko blago
Crni vrh je sa 881 metar nadmorske visine najviši na ovoj planini
Drvo bukve koje raste na planini Boranja u Srbiji se sa pravom smatra ako ne najkvalitetnijim u celoj Evropi, onda definitivno jednim od najkvalitetnijih. Pretpostavlja se da tome najpre doprinose klimatski uslovi, koji su odlični za rast bukve, ali i sastav terena i njegova konfiguracija, kao i bogatstvo zemlje i voda na ovoj planini.
Nepravedno zapostavljena srpska planina
Smeštena u zapadnom delu naše zemlje, na međi tri opštine, Krupnja, Loznice i Malog Zvornika, planina Boranja je, čini se u turističkom smislu nedovoljno iskorišćena.
Crni vrh je sa 881 metar nadmorske visine najviši na ovoj planini, koja ulazi u sastav Dinarida.
Rezervat drveta bukve, koji se prostire na površini većoj od 15 hektara se nalazi na istočnoj strani ove planine. Sam rezervat se nalazi pod zaštitom, kao i veći deo teriteroije Boranje. Interesantan je podatak da se procenjuje da su pojedini primerci bukovih stabala, koja se mogu videti u ovom rezervatu, starija čak više od 200 godina.
U nadležnosti Javnog preduzeća „Srbijašume“ se danas nalazi ovaj rezervat, a o njemu vodi brigu lozničko Šumsko gazdinstvo „Boranja“.
Prirodna bogatstva Boranje
A osim izuzetno kvalitetne bukve, planina Boranja se može pohvaliti i pečurkama, koje se mogu naći na tom području, a koje se smatraju vrlo kvalitetnim.
Boranja je bogata i olovom i cinkom, kao i granitom, ali i vodama.
Raznovrsnost biljnog i životinjskog sveta na ovoj planini svakako upotpunjava celokupnu sliku.
Otkud takav naziv?
Mnogima je prva asocijacija bor, kada čuju za naziv ove zanimljive planine u Srbiji. Međutim, postoji mišljenje da je Boranja nazvana tako zbog nabora, koje su na njenom tlu stvorili brojni planinski potoci.
Danas se na ovoj planini nalazi i istoimeno lovište, ali i planinarski dom nazvan „Šarena bukva“, koji je u vlasništvu lozničkog Planinarskog društva „Gučevo“.
U blizini doma se nalaze i Radaljska banja, kao i spomenik na Mačkovom kamenu, dok je oko 45 minuta hoda udaljen zaštićeni rezervat stabala bukve.
(Telegraf.rs/Aleksandra Blažević)