Premijera opere "Figarova ženidba" u Srpskom narodnom pozorištu

A. V.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto: Promo/ Marija Erdelj

Sve što bi se izgovorilo o Mocartu, zvučalo bi kao opšte mesto. Sve što mislimo o njegovoj muzici, mislimo da znamo oduvek. A sve što opera jeste u svojoj najdubljoj suštini, nalazi se u Figarovoj ženidbi.

Opera kao scenski žanr zaokupljala je Mocarta ceo život. On je napisao svoju prvu operu Bastijen i Bastijena sa 11 godina, a poslednju operu Čarobna frula svega tri meseca pre svoje smrti, u 35. godini. Ipak tri komične opere iz njegovog opusa ostaće zauvek na najvišem mestu u operskoj literaturi – Figarova ženidba, Don Đovani i Tako čine sve.

Prva od ove tri potresla je poput zemljotresa operski svet i to čini i danas. Bomaršeova zabranjena drama o slugi koji je ustao protiv svoga gospodara i nadmudrio ga, našla se u rukama najvećeg muzičkog genija. Svaki od likova je pažljivo tonski, muzički oslikan i predstavlja udžbenik o međuljudskim odnosima. Lik Figara u svoj svojoj iskrenosti i naivnosti, lik Suzane, njegove verenice, koja brzo misli i uvek je tri koraka ispred, lik melanholične, od muža zapostavljene Grofice, njenog paža koji sav gori od hormona u svom adolescentskom uzrastu, lik pokvarenog Grofa i njegovih saučesnika…

Nama je Mocart danas potrebniji nego ikada. Potrebna nam je njegova nepogrešiva procena kakav je ko od nas. Njegova vizija slobode, jednakosti, rata i ljubavi, potlačenih i vladajućih, crkve i vlasti, naroda i plemstva. Potrebno nam je da osetimo kako njegova besmrtna muzika, dok je slušamo, postaje bistro ogledalo u kom svi jasno vidimo. Figarova ženidba je danas savremena i sa radošću donosimo publici, izjavila je direktorka opere Dragana Radaković.

(Telegraf.rs/PR)