Kako su Bitlsi za 15 dana februara 1964. osvojili Ameriku i time ceo svet

M. B.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Otprilike u 20:12 sati po američkom istočnom vremenu, u nedelju 9. februara 1964. godine, emisija „The Ed Sullivan Show vratila se posle reklamne pauze (išla je reklama za neki lek protiv bolova), a pred nestrpljivom publikom stajao je lično Ed Salivan.

Pokušao je da govori, ali je morao da stane i raširi ruke kako bi publiku pozvao da se smiri. Buka se malo stišala, pa je mogao da nastavi: „Evo jednog veoma zabavnog mađioničara kojeg smo videli u Evropi i angažovali ga prošlog leta... Molim za aplauz: Fred Keps!“

Ruku na srce, Fred Keps je bio šarmantan i zabavan tokom tih svojih pet minuta u emisiji, i do dan-danas je poštovan među mađioničarima širom sveta kao jedini trostruki osvajač Gran prija Međunarodne federacije mađioničarskih društava.

Ali tog dana 1964. imao je užasnu veliku nesreću da bude onaj koji će kod Eda Salivana gostovati nakonBitlsa“ — što je, gledano iz ove perspektive, verovatno bio najteži zadatak u istoriji šou-biznisa.

VIDEO: Prvi nastup „Bitlsa“ kod Eda Salivena 9. februara 1964, odlomak

Procenjeno je da je 73 miliona Amerikanaca te večeri gledalo prvi televizijski nastup „Bitlsa“ uživo u SAD. Samo nekih osam minuta pre Freda Keps, Salivan je izrekao svoj sada već legendarni uvod: „Dame i gospodo... ‘Bitlsi’!“, da bi posle nekoliko sekundi burnog aplauza, bend otvorio nastup pesmom „All My Lovin’“.

Pedeset sekundi kasnije, prvi kadar reakcije publike prikazuje tinejdžerku kako blista i verovatno hiperventilira. Dve minute potom, Pol je pevao „Til There Was You“ iz brodvejskog mjuzikla „Music Man“, a vrištanje je paralo kraj svake fraze u tekstu, verovatno više potaknuto „hajpom“ nego samim relativno mirnim nastupom.

Kada je krenula „She Loves You“, čitavo mesto je eksplodiralo, i kaže se da je to što je usledilo bilo možda „najvažnijih dva minuta i 16 sekundi muzike ikada emitovane na američkoj televiziji“.

A to je bio samo početak. Nakon koncerta 11. februara u „Vašington Koliseumu“ u Vašingtonu, i dva nastupa 12. februara u „Karnegi holu“ u Njujorku, „Bitlsi“ su 13. februara odleteli u Majami Bič, gde su tri dana kasnije ponovo imali biti gosti u „The Ed Sullivan Show“, samo u drugom gradu, u drugom studiju.

U Majami Biču se Kasijus Klej (kasnije Muhamed Ali) spremao za svoju prvu borbu za titulu sa Sonijem Listonom, pa će 18. februara „Bitlsi“ pozirati za promotivne fotografije sa Klejom u bokserskoj sali). „Bitlsi“ su odseli u hotelu „Dovil“, koji je ujedno bio i mesto emitovanja emisije, a 14. i 15. februara držali su probe u hotelskom podrumu.

VIDEO: Drugi nastup „Bitlsa“ kod Eda Salivena 16. februara 1964.

Uveče 16. februara, tokom televizijskog nastupa, bila je ogromna gužva, pa su policajci morali da obrazuju klin kako bi bend stigao do svojih instrumenata — a svega nekoliko sekundi kasnije svirali su „She Loves You“, „This Boy“ i „All My Lovin’“, da bi kasnije zatvorili emisiju pesmama „I Saw Her Standing There“, „From Me to You“ i „I Want to Hold Your Hand“.

Ovoga puta, broj televizijskih gledalaca procenjen je na oko 70 miliona, gotovo isto kao nedelju dana ranije. U svakom slučaju, onaj prvi nastup, pa i taj drugi, gledalo je oko 40% američke populacije u ono doba.

Zanimljivo je da je Džon Lenon u toj drugoj emisiji svirao na novoj gitari „Rickenbacker 325“, nakon što su rukovodioci kompanije primetili loše stanje njegovog instrumenta tokom prve emisije, pa je dobio zamenu, koju je nastavio da koristi na sceni tokom svih turneja 1964. i 1965.

Takođe je zanimljivo to, što je treći nastup „Bitlsa“ u emisiji od 23. februara zapravo snimljen 9. februara, pre njihovog prvog nastupa uživo (dan pre emitovanja oni su sleteli na „Hitrou“, gde ih je u sedam ujutru dočekalo 10.000 obožavatelja). Nakon Edovog uvoda, odsvirali su „Twist and Shout“ i „Please Please Me“, a emisiju su ponovo završili sa „I Want to Hold Your Hand“.

Tokom te dve nedelje, „Bitlsi“ su osvojili Ameriku, a time i zapadni svet, i sve one koji su mu gravitirali. Te dve nedelje promenile su celokupnu istoriju popularne muzike i popularne kulture. Svi mi danas živimo posledice toga.

(Telegraf.rs)