"Hvala vam, ovo je ostvarenje sna": Bejbi Lazanja oduševio beogradsku publiku, ali - i ona je njega

Vreme čitanja: oko 11 min.
Foto: F.S./ATAImages

Hrvatski predstavnik na ovogodišnjoj Evroviziji i pobednik po glasovima evropske publike Bejbi Lazanja, drugi put je nastupio u Srbiji, nešto više od dva meseca nakon prvog nastupa u našoj državi, na Exit festivalu. Nakon velikog festivalskog nastupa, drugih koncerata po evropi, ali i tri pune zagrebačke "Šalate", gde je održao fantastičan poslednji koncert, koji su pratili odlično osmišljeni vizuali i pirotehnika, Bejbi Lazanja je u Beogradu nastupio u nešto intimnijoj atmosferi u sali "Amerikana" Doma omladine Beograda.

Uvertira u njegov koncert bio je novosadski indi rok bend Monohrom, na koji je, kako kažu, značajno uticala britanska alternativna scena devedesetih, indi rok dvehiljaditih i rokenrol šezdesetih godina. Za ovaj bend kažu da svira o "urbanoj usamljenosti i neinsprativnoj pretencioznosti 21. veka" što, iako žanrovski veoma drugačije od Bejbi Lazanje, nije toliko daleko od tematike njegovih pesama, te su ova dva nastupa bila sjajna kombinacija.

Bend je propisno zagrejao publiku pred nastup Bejbi Lazanje, a ništa bolje nema nego kad je depresija upakovana u muziku uz koju može da se đuska, što je publika i radila, pružajući podršku bendu.

Monohrom je doneo atmosferu koja prosečnom milenijalcu donosi neizbežan osećaj nostalgije za naročito zabavnom i popularnom erom pop panka dvehiljaditih, što prirodno ide uz pesme koje svojim zvukom podsećaju na bendove poput Blink 182. I kada bend zapeva "samo zaigraj", ko smo mi da to ne poslušamo?

- Legende ste! Mogu da se kladim da nas mnogi od vas prvi put čuju. Nadam se da vam se sviđa Monohrom. Probajte da pokupite refren i da pevate sa nama - rekao je frontmen benda i najavio pesmu "Nedelja".

"Nedelja" je fascinantna pesma, tekst o nedostatku volje da se ustane iz kreveta, onom kakav donosi depresija, potencijalno protraćenom životu, vešto upakovana u muziku koja, bez greške, pokreće na ples.

- Nama je fenomenalno, tako da ćemo da sviramo još sat i po. Šalim se, imamo još dve pesme i doviđons - dodao je.

Nakon završetka koncerta, bend se zahvalio publici, pozvao na aplauz za Bejbi Lazanju, ali i za samu publiku.

Domaća publika sigurno će još viđati Monohrom, bend pun potencijala, koji će sigurno nastaviti da svira kako kao uvertira u neke velike koncerte, tako i samostalne koncerte.

I dok ja publika željno iščekivala bend za koji svi smatramo (i ne želim da čujem ništa suprotno tome) da je trebalo da bude pobednik Evrovizije, kao zastave vijorili su se miljei, mnogi su imali plišane igračke spremne da u nekom momentu polete na binu. Jedan od njih, rajf sa mačjim ušima, Bejbi Lazanja uzeo je već na početku koncerta i nosio ga veći njegov deo. Kako bi koji član benda izašao na binu, makar samo da namesti opremu, publika bi ga dočekala ovacijama.

Sam Marko Purišić, kako je ime Bejbi Lazanje, na konferenciji za medije pred koncert rekao je da su došli u "Njujork Balkana", kao i da ima velika očekivanja od koncerta u Beogradu, ali i jako dobar predosećaj koji mu govori da će koncert biti jedan od najboljih. Ipak, iako je bio spreman na sjajnu atmosferu, deluje da je beogradska publika premašila njegova očekivanja.

Iako je koncert bio rasprodat, nije bio popunjen pun kapacitet sale. Bina je proširena, a ljudi nisu morali da budu napakovani u prostoriju kao sardine, što je rezultiralo time da se postigne prisna atmosfera između benda i publike, ali i da se ima mesta za ludovanje i skakanje.

U jednom trenutku, sala se potpuno zamračila, a publika je, uz ovacije, iščekivala da Marko izađe na binu i zapeva "Hypocritical". Od te prve pesme, koju publika već zna, kao i mnoge druge koje još nisu objavljene, dogodila se eksplozija energije na koju ni sam bend nije ostao ravnodušan.

- Kako je lepo pričati na našem! - uzviknuo je Marko i bend je počeo da peva prvu pesmu koju je objavio, "IG BOY", a koju je publika horski zapevala s njim. Upravo ta pesma, kao i mnoge njegove, bavi se lošim stranama društvenih mreža koje, iako donose novac i popularnost, od ljudi prave marionete.

Frontmen benda bio je iskren sa publikom i rekao da na papiru na kom mu se nalazi setlista, odnosno spisak pesama koje sviraju tokom večeri, zapisuje i ono o čemu će da priča pre pesama, ali je ubrzo shvatio da za time u Beogradu nema potrebe i da će razgovor sa srpskom publikom teći lagano, prirodno i neusiljeno.

- Brate mili, niste normalni! Ne znam šta da kažem, zbunjen sam. Nikada nije bilo ovakvo vrištanje, mnogo ste glasni. A znao sam da će da bude ovako! Lepo sam rekao u razgovoru sa medijima da imam predosećaj da će da bude odličan koncert - obratio se Bejbi Lazanja publici.

Naredna pesma koju je bend izveo, a koja zvuči potpuno drugačije kako od pop zvuka koje određene pesme Bejbi Lazanje imaju, tako i od onog nešto tvrđeg, poput čuvene evrovizijske, i donosi skoro pa vestern zvuk. Ta pesma bila je "Good boy Lasagna", a nakon nje usledila je "Stress" koju je Marko najavio kao "laganiju, smireniju pesmu, uz koju može da se pleše" i oduševljeno konstatovao da publika već zna tekst, iako pesma još nije objavljena. Uz tu, zaista laganu pesmu, koja zvuči kao odlazak na plažu, došla je i priča koju nosi, a koja govori o tome da nas sopstveni demoni prate kuda god da krenemo.

- Ima vas i velikih i malih, volim to da vidim. Ima puno roditelja koji su doveli decu, svaka čast! Svi se u Umagu hvale da su ssvirali u Domu omladine, a ja nikako. Evo, sad sam tu. Tonci su rekli da je ova pesma bezbeze, pa smo je skratili, a vi budite sudije. Pesma se zove "Less Than Great" - dodao je, a publika je svojim đuskanjem uz nju definitivno iskazala svoje mišljenje.

I glas novinarke, kao predstavnice redakcije Telegraf na ovom koncertu, subjektivno ide u korist pesme "Less than great", uz konstataciju da je u pitanju jedna od najboljih pesama benda do sada. Pesma je alternativnija, sa mrvicom zvuka kakav bi doneli bendovi poput Gorillaz, začinjena Baby Lasagna magijom.

- Teško je svirati kad si objavio samo nekoliko pesama. Ali sad ide jedna koja je već izašla i koju možete da pevate, "And I" - rekao je Marko, a publika je pesmu oduševljeno dočekala.

"And I" je prvi singl koji je Bejbi Lazanja objavio posle Evrovizije. U stilu muzike pedesetih, a takvih i vizuala, brzo je osvojila srca publike. Njom je Bejbi Lazanja doneo letnju atmosferu, poletnost, raznovrsnost svojoj muzici i ona je, kao i nekoliko drugih koje još nisu objavljene, ali jesu svirane na koncertima, pokazatelj svestranosti Marka i njegovog benda koji čini skup sjajnih multiinstrumentalista. Jer, zbog čega bi se ukalupili u jedan žanr, ukoliko mogu da realizuju sve što zamisle?

Nakon horski otpevane pesme, Marko je pozvao publiku da da aplauz za bend koji je svirao pre njih, novosadski Monohrom, konstatovao da mu je bend dok je odlazio sa bine, a dok su oni izlazili na nju, rekao da je publika fantastična, a potom i da zapeva zajedno sa njim.

- Pevajte sa mnom, glas je gotov, a sutra imamo još jedan koncert - rekao je, nakon čega je bend odsvirao izuzetno energičnu "Dopamine", uz koju je skakala cela "Amerikana", a koja je takođe jedna od pesama koje imaju tvrđi zvuk, ali se izuzetno ističu, što pokazuju i reakcije na društvenim mrežama.

Bejbi Lazanja je istakao da je "priznaje da je publika jača od njega" i pozvao da se nastavi samo jako, uz pesmu koju je, kako je objasnio, celu napisao član benda Mihael Žipovski, od muzike do reči.

- Ako je pesma bezveze, on je kriv - rekao je Marko u šali, a njegov brat Martin odgovorio je da će, verovatno, ukoliko je pesma dobra zasluga biti Markova.

Pesma u pitanju zove se "Baila", donosi latino zvuk, a možda čak i nešto što bismo očekivali da čujemo upravo na Evroviziji - mešavinu muzike za njihanje kukovima, sa ritmičnim bubnjevima, delovima teksta na španskom, u kombinaciji sa povremenom teškom distrorzijom. Nakon završene pesme, odlučeno je da, zbog odličnog prijema publike, Mihael za sada ostaje član benda.

Atmosfera se potom potpuno promenila jer je bend odsvirao naslovnu pesmu predstojećeg albuma "Deamons and Mosquitoes", koja ne samo tekstom, već i muzikom, vraća u osećaje anksioznosti jer je, kako je Marko sam rekao, pevanje o anksioznosti od njega "baš neočekivano". Na to da publika pomno prati šta je pevano na prethodnim koncertima i željno očekuje da pesme budu i zvanično objavljene ukazuje i činjenica da se tekst pesme orio među prisutnima i pre nego što je Bejbi Lazanja počeo da je peva.

Kako je već poznato, Bejbi Lazanja često istakne da mu je poslednja pesma koju su objavili, a kako je prethodno rekao na koncertu u "Šalati", ona koja je nastala kad nije bilo Bejbi Lazanje, "Biggie Boom Boom", najdraža za sviranje na koncertima i da je atmosfera tokom nje najusijanija, te je publiku zamolio da tokom te pesme odloži mobilne telefone i "skače i divlja" zajedno sa bendom, što je dodatno doprinelo atmosferi jer niko nije morao da brine o tome da li ima lep kadar, kao ni da li im se isti trese jer pesma prosto vuče na pokret.

Nakon nje, bend se povukao sa bine, ali su se ubrzo vratili i odsvirali pesmu "Again", koja je ponovo donela promenu zvuka i ovoga puta je "vajb" bio elektro pop. Upravo ta pesma idealna je da iz članova benda izvuče razigranost, pa su tako napravili sjajnu atmosferu "svirajući" na minijaturnim saksofonima.

Marko je istakao da jednu stvar mora da istakne u svakoj državi, a potom predstavio svog brata Martina.

- Ja uskoro imam venčanje, a on ne može ni da nađe curu. Mama je rekla da moramo da mu nađemo curu. Šaljite poruke na Instagram i Fejsbuk. Ova sledeća pesma je 95 odsto naredni singl, kako je krenuo i on ju je napisao. Njemu ne smem ništa loše da kažem, mama bi me izgazila. Zove se "Catch me if you can" - rekao je Bejbi Lazanja, a pesma je u "Amerikanu" donela zvuk rokenrola.

Svetla su se potom ugasila, bend se povukao sa bine, a duže od minut svirala je uvrtira u pesmu koja je proslavila Bejbi Lazanju. Muzika je bila smirena, trajala je duže od minut, a operski glasovi polako su prelazili u uvertiru u "Rim Tim Tagi Dim" koja se, kada je publika počela da peva, zasigurno čula i van Doma omladine. Neizbežan je, naravno, bio i čuveni pokret rukom kao sada već ustaljeni ples za tu pesmu.

Nakon odsvirane pesme, Marko je pozvao publiku da još jednom, bez muzike, "obrne refren", a potom se zahvalio u bend je ponovo sišao sa bine.

Ipak, publika je znala da jedna pesma, koja je već objavljena, nije svirana. Bend su uporno pozivali na bis. Bunjar benda Matija Klaj na melodici je počeo da svira melodiju, a publika je instant zapevala tekst, nakon čega su ostali članovi benda izašli na binu i odsvirali poslednju pesmu večeri, "Don't hate yourself, but don't love yourself too much", koja šalje poruku ne mrzite sebe, ali nemojte da mislite da ste bolji od drugih jer - niste. Ona skreće pažnju na toksičnu pozitivnost i činjenicu da ljudi žive kroz tehnologiju i spas traže u telefonima, umesto da se suoče sa realnošću, kakva god ona bila.

- Hvala vam najlepše, bili ste sjajni, ovo je ostvarenje sna - rekao je Marko pre nego što je napustio binu, a članovi njegovog benda zaigrali su kan kan, što je označilo definitivno kraj koncerta.

Evrovizija je Bejbi Lazanji poslužila kao odskočna daska za fantastičnu karijeru, ali Markov trud, trud članova njegovog benda i svih ljudi koji stoji iza njega već vodi kao tome da ne ostane upamćen kao "one hit wonder" ili "onaj lik sa Evrovizije". Bejbi Lazanja može da se kreće samo uzlaznom putanjom, a Evropu je već "pokorio".

Njegova muzika okuplja različite generacije - one mlađe privlači muzika koja naprosto ulazi u uho i ne napušta vaš mozak, dok se milenijalci i oni stariji poistovećuju sa temama o kojima govori. Mnogim klincima u publici ovo je verovatno bio prvi veći koncert na koji su otišli. I kako sjajan koncert da vam bude prvi! S druge strane, sigurno je i da je onima koji su stariji i redovno odlaze na koncerte ovaj ostavio sjajan utisak, kao primer kakva atmosfera može da se napravi kada se bend i njegova publika savršeno razumeju.

Beogradska publika zasigurno će Bejbi Lazanju već na drugom koncertu u Beogradu, ali i svakom narednom koji bude održao, dočekati sa istom energijom. Manji koncertni prostor i srpska publika doprineli su tome da atmosfera zaista kulminira i dostigne nivo koji je nemoguće opisati rečima. Beogradskoj publici bilo je izuzetno drago da vreme provede na koncertu Bejbi Lazanje, to je bilo evidentno, a čini se i da je Bejbi Lazanja shvatio kakva je beogradska publika.

Koncert koji je hrvatski predstavnik na Evrosongu održao u "Šalati" bio je fantastičan - pratili su ga fantastični vizuali, plesači, moćna pirotehnika. U Beogradu je kompletnu atmosferu bend kreirao s publikom. I bez potrebe da se delimo i raspravljamo o tome da li je bolje na koncertima u Srbiji ili Hrvatskoj - svi smo mi naši - moramo da prihvatimo jednu činjenicu, a to je da je beogradska publika, kada dođe izvođač kog zaista voli, neverovatna. Upravo onakva kakva je bila večeras.

(Telegraf.rs)

Teme