Priče o pesmama: Kako su neke kompozicije grupe Indexi bile "na čekanju" više godina, pa čak i decenija

Ostaje nam samo da nagađamo šta bi za domaću scenu značilo da su neke pesme ove grupe objavljene u vreme kada su nastajale, odnosno zabeležene u studiju. Legendarna "Plima" je snimljena početkom 1969. godine, da bi se na ploči našla na samom kraju '72. Znači, četiri godine kasnije, ali to joj opet nije smetalo da odmah postane jedna od najavangardnijih kompozcija u tom vremenu. Da je objavljena ubrzo nakon snimanja, mogla je stati rame uz rame sa bilo kojim tadašnjim svetskim rok klasikom. Nažalost, kada su Indexi u pitanju to neće biti usamljen slučaj, a posebna priča vezana je za one njihove pesme koje su i dan-danas "zakopane" po nekim arhivama i još uvek nisu objavljene, a kojih je prema nekim podacima jako veliki broj

Iako su Indexi dugi niz godina bili jedan od najdugovečnijih bendova sa ex YU prostora, iako je kroz grupu prošlo niz izuzetnih autora i muzičara, iako su u mnogo čemu bili prvi kada je domaća rok scena u pitanju, diskografija benda shodno takvim činjenicama ostaje ipak nevelika, bazirana uglavnom na singl pločama i kompilacijama.

Van toga, Indexi imaju dva dobro znana i svakako izuzetna albuma: "Modra rijeka" iz 1978. i "Kameni cvjetovi" iz 1999. godine, ali i još jedan, u današnjem vremenu manje poznat album, koji je objavljen na kaseti 1972. o kome ću ovde između ostalog, pisati.

Preporučujemo

Doduše, tolikim brojem kompilacija na ex YU sceni, malo ko se može pohvaliti, a uz to treba dodati i nekoliko koncertnih ostvarenja.

No ipak...

Za bend takvog kalibra, sa karijerom koja je trajala toliko godina i uz tako vernu publiku, par autorskih albuma po svemu sudeći, zaista je premalo.

Čitav splet okolnosti odredio je takvo stanje stvari, a svakako je u tome najvažnija činjenica da su Indexi u mnogo čemu bili ispred svog vremena, posebno u autorskom smislu, iz čega proizilaze sva nerazumevanja izdavačkih kuća, a svakako i shvatanje da su njihove želje i mogućnosti u suprotnosti sa vremenom i okruženjem u kome su se nalazili i u kome su radili, mada ima i onih koji tvrde da je i sam pristup grupe u mnogome odredio takvo stanje stvari, a svakako ne treba smetnuti s uma da je Sarajevo relativno kasno dobilo svoju izdavačku kuću, što je i te kako imalo uticaja na tamošnje izvođače.

Opet, svojevrsni je paradoks da je diskografija Indexa u dobroj meri bazirana na singl pločama, ali istovremeno i poprilično zamršena u faktografskom smislu, pa tako i dosta teška za sagledavanje. Razloge za to možemo tražiti u činjenici da su pojedine kompozicije ove grupe objavljene znatno kasnije u odnosu na vreme u kojima su nastajale i snimane (u nekim slučajevima prošlo je čak i više od četiri decenije), dok su neke prvi put objavljene na pojedinim kompilacijama na koje su naprosto pridodate, što još više otežava potpuni pregled onoga što su snimali i objavljivali.

Možda je to najbolje objasniti kroz nekoliko primera.

Legendarna "Plima", danas čisti klasik domaćeg roka, snimljena je sredinom januara 1969. godine (autor muzike Bodo Kovačević, tekst Kornelije Kovač, mada je na samoj ploči napisano da je tekst napisao Davorin Popović, ali to nije tačno), na dvokanalnom magnetofonu, jer je u tadašnjem Radio Sarajevu jedino to i bilo na raspolaganju.

Na njeno objavljivanje, čekaće se pune četiri godine (kraj decembra 1972.)!

Ostaje samo da nagađamo, šta bi "Plima" značila da je objavljena na samom početku te '69. kada je i snimljena. Da jeste, mišljenja sam da je mogla stati rame uz rame sa mnogim svetskim rok klasicima tog vremena, pa i daleko ih prevazići, mada i ovako nije isuviše daleko od toga.

Još jedan očigledan primer u tom smislu vezan je za njihovu kompoziciju "Negdje na kraju u zatišju", za koju takođe Bodo piše muziku, dok je autor teksta Želimir Altarac Čičak.

Snimljena je u oktobru iste godine.

Mnogi i danas ne znaju da je to prva rok kompozicija u ondašnjoj Jugoslaviji koja je trajala više od deset minuta, tačnije jedanaest minuta i trideset osam sekundi.

Poređenja radi, "Child In Time", je snimljena godinu dana kasnije (1970.),"Stairway To Heaven" 1971. Doduše, istina je da je legendarna kompozicija "In-A-Gadda-Da-Vida" grupe Iron Buterfly, koja zauzima celu stranu LP-ija i traje za to vreme neverovatnih sedamnaest minuta, snimljena pre, dakle 1968. ali takođe treba imati u vidu da je tada na ovim prostorima bilo malo onih koji su uopšte i čuli za tu grupu.

No da se vratimo Indexima.

I na objavljivanje pesme "Negdje na kraju u zatišju", trebalo je sačekati.

Na singlu, zbog dužine svakako nije mogla biti objavljena, a o snimanju LP ploče tada nije moglo biti ni govora.

U tom trenutku, to je pošlo za rukom samo Grupi 220 koja je iza sebe već imala svoj prvi album "Naši dani".

Bila je to ploča koja će poneti čast prvog albuma jugoslovenskog roka.

I sada dolazimo do one legendarne kasete Indexa, koju će 1972. godine objaviti RTV Ljubljana.

Upravo na toj kaseti je prvi put objavljena "Negde na kraju u zatišju".

Ima onih koji, kada se govori i piše o diskografiji Indexa, ovu kasetu svrstavaju u kompilacije.

Možda možemo i na taj način gledati na to, no ipak, ako uzmemo u obzir da su svih sedam kompozicija koje se tu nalaze, prvi put objavljene, onda bi to ipak trebalo posmatrati kao njihov prvi autorski album.

Čak tri kompozicije sa te kasete, dugi niz godina će tu jedini put i biti publikovane:

"Da li postoji ljubav", "Najljepše stvari", "Galijom sna".

Oni koji zagovaraju gledište da se ipak radi o kompilaciji, navode činjenicu da su te kompozicije snimane u dužem vremenskom periodu i da je već postojala njihova distribucija na magnetofonskim trakama između radio stanica.

No bez obzira na sve to, ipak, biće da je ovo prvi autorski album Indexa.

Ova kaseta je danas popriličan raritet, pa je tako i dosta tražena kod kolekcionara i fanova grupe. Naravno, ovo važi za originalno izdanje, jer su se u međuvremenu na tržištu pojavile i kopije koje su izbacili oni koji su željni lake zarade.

Kada govorimo o kompilacijama, Indexi spadaju u red onih koji ih imaju na pretek i njihovo bi nas  nabrajanje predaleko odvelo, pa ću se ovde zadržati samo na dve, ali svakako i najvažnije.

1974. godine, Jugoton objavljuje prvu LP ploču Indexa, na kojoj su se našle kompozicije koje su već ranije objavljene na singlovima, što je u neku ruku i bila zamena za onaj "pravi", autorski album. No kako je to njihovo prvo dugosvirajuće vinilno izdanje, mnogi i navode da je prvi album Indexa u stvari kompilacija, ne uzimajući u obzir onu kasetu RTV Ljubljna koju sam pominjao.

Druga, veoma bitna kompilacija, jeste ona koju je objavio Diskoton 1986. godine, kao četvorostruki LP pod nazivom "Sve ove godine", na kojoj je bilo ukupno 38 kompozicija, ali su samo četiri pesme od tolikog broja, objavljene prvi put: "Kasno je sad" (snimljena 1966.), "Oko malih stvari svađamo se mi" (snimljena 1967.), "Boj na Mišaru" (snimljena 1968.) i "Dvojnik" (snimljena 1970.)

Doduše, još dve kompozicije se ovde prvi put pojavljuju na ploči, a to su "Negdje na kraju u zatišju" i "Dan kao ovaj", koje su već objavljene na kaseti koju sam gore pominjao, a na kompilaciji je i jedna nova kompozicija pod nazivom "Indexi '86", koju je napisao Fadil Redžić.

I tako je i ovaj put objavljen album sa pesmama koje su se u najvećem broju slučajeva već mogle naći ili na singlovima, ili na nekim drugim kompilacijama, a neki podaci govore da su Indexi u tom trenutku, imali čak 104 (i slovima: stočetiri), neobjavljene pesme.

No svakako treba napomenuti da je ovo bila daleko najluksuznije urađena kompilacija u dotašnjoj jugoslovenskoj diskografiji, sa velikim brojem fotografija, dodatnim biografijama i tekstovima.

Box-set je urađen u tiražu od 10 000 primeraka (odnosno u tolikom broju je štampana svaka ploča, dok je izrada samog pakovanja varirala), ali se slabo prodavao jer je cena bila poprilično visoka.

Diskoton je kasnije ovaj problem rešio tako što je svaki od ova četiri LP-ija mogao da se kupi posebno, a sve u cilju rasprodaje tih 40 000 vinila (10 000 po primerku ploče) i kakvog-takvog pokrivanja troškova vrlo skupe izrade.

Zanimljivo je da se mogu pronaći kompozicije Indexa i na nekim pločama koje nisu naslovljene imenom grupe.

Obično su to bila festivalska izdanja, što ne treba da čudi, ako znamo da su Indexi redovno nastupali na takvim manifestacijama.

Na primer, na singlu koji je PGP RTB objavio povodom festivala "Vaš šlager sezone" 1968. godine, pored tri kompozicije drugih izvođača, nalazi se i "Pustinjak" od Indexa, koju su te godine izveli na "Šlageru" i to će biti njeno jedino objavljivanje.

Takođe, neizostavno moram pomenuti i knjigu Josipa Dujmovića "INDEXI - U inat godinama", koja se u svom prvobitnom izdanju sastojala od tri odvojene jedinice: biografije grupe, fotomonografije i propratnog diska na kome se nalazi pet njihovih kompozicija koje su ovde prvi put objavljene: "Djevojka iz IIIG" (snimljena 1964), "Dječak iz obične ulice" (snimljena 1965.), "Učini jednom bar" (snimljena 1965.), "Vreme ja na mojoj strani" (snimljena 1966.) i "Neću biti sam" (snimljena 1967. godine).

S obzirom da je ova knjiga iz 2006. to znači da je na objavljivanje ovih kompozicija trebalo sačekati oko četrdesert godina!?!

Ostaje da se nadamo da će neko ipak "zaroniti" u arhive, (posebno onu Radio Sarajeva) i potražiti to "zakopano blago" Indexa, ako je bilo šta od toga uopšte i sačuvano do današnjih dana.

Pa čak ako uzmemo u obzir da je podatak koji govori o one 104 neobjavljene kompozicije preuveličan i da je njihov broj neuporedivo manji, svakako bi i to bilo više nego dovoljno, a spas od zaborava bio bi koliko kulturološki važan, toliko i istinski plemenit čin.

Ipak poznajući našu narav malo je nade za to, pa nam ne preostaje ništa drugo nego da uživamo u ovom što već imamo.

A to je, kada su Indexi u pitanju, zlata vredno.

(Telegraf.rs)