Ekskluzivno za Telegraf.rs: Kako je od Novih akorda nastao Drugi način

Pratite u nastavcima anegdote jednog od najpoznatijih ex-Yu bendova

Poštovani čitaoci, vaš novinar, a samim tim i portal Telegraf rs, dobio je ekskluzivno pravo da objavi tekst koji će ići u nekoliko nastavaka pod naslovom "Drugi način story - istina", koji je napisao i prosledio mi bubnjar i vođa tog benda Boris Turina Turko, a u cilju, kako je sam rekao, pojašnjenja svih događaja koji su prethodili formiranju benda Drugi način, objavljivanju njihovog albuma prvenca i kasnijim dešavanjima koja su učinila da se originalna postava grupe rasformira.

Objavljivanje ovog teksta takođe su odobrili i Ismet Kurtović kompozitor, glavni vokal, gitarista i flautista, Željko Mikulčić bas gitarista i Halil Mekić Sos gitarista originalne postave grupe Drugi način, jer se po njihovom mišljenju istina, kako u raznim tekstovima tako i u pojedinim knjigama, godinama pogrešno interpretira. Ovih dana, na radost mnogih fanova, ponovo je na ploči reizdat prvi LP grupe Drugi način, pa je i to jedan od povoda da se podsetimo svih detalja u vezi nastanka ovog legendarnog albuma.

Preporučujemo

DRUGI NAČIN STORY - ISTINA

(nastavak br. 2)

Po povratku iz Trpnja u Zagreb, Ismet je neko vrijeme živio u Gajnicama kod moje mame i mene, što je pojačalo naše prijateljstvo i suradnju, a i atmosfera u bendu je bila jako pozitivna i prijateljska.

Činjenica je da sam ja dve godine svirao bubnjeve u "Zlatnim akordima", poznatom zagrebačkom bendu, kojeg su osnovali moji dragi prijatelji braća Ivica (Ico) i Zlatko (Fuma - Zlejt) Miksić, tada najbolji čovjek među nama zagrebačkim rokerima, te u to vrijeme najbrži solo gitarista u "Jugi", Nikola Sarapa Vaso (Sova) kojeg su izjednačavali s Alvinom Liom iz Ten Years After, tada najbržim rock gitaristom na svijetu. Između ostalih, još su bili članovi benda i naše muzičke legende - Josipa Lisac, Frano Parač, Rajko Dujmić Lima, Vlado Delač, Željko Marinac Mačor, Zdenko Juran Jura, Zoran Antoljak Zoki, te po mom mišljenju, uz Davorina Popovića Pimpeka, Dadu Topića, Tifu i Akija, najbolji jugoslavenski rock pjevač šezdesetih i sedamdesetih godina, Zlatko Pejaković Žlica. (Taj nadimak dao mu je najveći zagrebački roker šezdesetih, tata Iceka i Fume Zlejta, dr Ivan Miksić. Zlatko se, došavši u Zagreb iz Osijeka, često hranio kod obitelji Miksić, pa bi na pitanje mame Miksić - što bi rado jeo?, odgovarao - bilo što sa žlicom, tako da ga je tata Miksić, pozivajući ga na partiju šaha, prozvao "Žlica"!)

Nepravedno bi bilo uz te genijalce izostaviti najbolje, najpopularnije beat pjevače '60-tih, Borisa Babarovića Barbu, Dalibora Bruna Dadu i Zdravka Čolića Čolu, te rokere Đosera (Serđo Blažić), Benča (Janez Bončina) i Bebeka. Ipak za mene je, kao i za mnoge druge, najposebniji, najosjećajniji, najemotivniji, najmagičniji rock pjevač tog vremena - Ismet Kurtović!

Bend Novi akordi, osnovao je bas gitarista Slavko Poldrugač Šljavo, poznati zagrebački muzički muljator, a ne kao što je to često krivo objavljivano, drugi zagrebački muzički muljator, Branko Požgajec. Šljavo je sa Zlatnim akordima svirao bas samo jednom, u kasno proljeće 1973. godine, na otvorenom terenu "KK Lokomotive", današnje "Cibone", u Tuškancu, ispred današnjeg rock kluba "Saloon".

Ipak uzeo si je za pravo nazvati svoj bend Novi akordi, otišavši sa njim na ljetnu gažu u Slano kod Dubrovnika, a Zlatnim akordima je javio, da ne može više svirati sa njima, jer ga je u Slanom ugrizla zmija! (Igrom slučaja, a povodom njegovih muljatorskih radnji, ja sam za vrijeme godišnjeg odmora koji sam provodio s Mikom u Trpnju, ljeta 1977. godine, dobio priliku dvije večeri svirati u "Griču" sa originalnom postavom Divljih jagoda, dakle Alanom Islamovićem - bas, vokal, Antom Jankovićem - vokal, Mustafom Ismajlovskim Mucom - klavijature, vokal i fantastičnim Seadom Lipovačom Zeletom - gitara, vokal.

Naime, moj dobri muzički ali i sportski prijatelj sa Fakulteta za fizičku kulturu - FFK Zagreb, Adonis Dokuzović tadašnji bubnjar Jagoda, morao je ići na dva dana u Zagreb na suđenje sa Šljavom, zbog prevare istog, pa me zamolio da ga zamijenim, znajući da dobro poznam cijeli repertoar Jagoda. To sam ja sa zadovoljstvom i ponosom uspješno odradio.)

Kako je ime Novi akordi neopravdano asociralo na čuvene Zlatne akorde, ja sam iz poštovanja prema mojim prijateljima iz tog benda predložio da promjenimo ime. Nakon višednevnih razmišljanja i rasprava konačno je pala odluka, da svaki od nas na papir napiše svojih desetak prijedloga novog imena i cijeli bend se, uz velikog prijatelja, tada največeg fana i djelomično menadžera grupe, Mladena Kranželića - Kranžu, našao u subotu, 12. 10. 1974. godine u "Kaptolskoj kleti" u Zagrebu, na Kaptolu! Svaki od nas šest dao je svoj papir na stol, a za iskristaliziranih dvadesetak prijedloga novog imena određeno je tajno glasanje, tako da se svakom imenu daju bodovi od jedan do pet.

Na iznenađenje svih, najveći broj bodova dobio je naziv "Na drugi način", iako nije imao nijednu "peticu", a prema pjesmi "De Otro Modo" Federika Garsije Lorke , iz zbirke pjesama "Umro od ljubavi" koja je objavljena 1971. godine, a prepjevanu od strane našeg pjesnika i prevodioca Nikole Milićevića. Poanta pjesme "Moje bitne stvari dolaze k meni, pripjevi pripjeva to su", bila je smjernica za našu odluku, a ja sam odmah predložio da izbacimo iz imena ono "NA", kako ime benda u odnosu na sve ostale naše bendove ne bi zvučalo pretenciozno, već da se odnosi na drugačiji način gledanja na svijet, ljude, događaje, a naravno i na rock muziku. Svi su se jednoglasno složili sa tom idejom i tako je postao i ostao Drugi način.

Dakle odlukom šestero ljudi!

S obzirom na činjenicu da je iz naše muzike zračio "sevdah duh", duše Drugog načina, Ismeta Kurtovića, ja sam njegove pjesme, a time i našu muziku, kasnije nazvao "zagrebački sevdah", jer je Ismet došavši iz "Sane"(Sanskog Mosta), već godinama živio u Zagrebu i postao pravi "Zagrebčanac"! Takođe, SOS je Crnogorac koji je rođen u Ljubljani, a živio je u Zagrebu, dok je Požgajec rođeni Varaždinec, a isto živio u Zagrebu, što je uz Miku i mene koji smo pravi starosjedioci i rođeni "Zagrebčanci"(purgeri!), značilo i da smo pravi zagrebački bend.

Na jesenskom "Zagrebačkom velesajmu", te 1974. godine, Mika i ja kupili smo nove "Armstrong" flaute Ismetu i Branku! Novac za to osigurali su Mikini roditelji, koji su svaki mjesec polagali novac na štednu knjižicu, tj. šparali za stare dane. Kasnije su financijski pomogli i meni da odlične "Rogers", zamijenim još boljim "Ludwig" bubnjevima, koji su u to vrijeme za veliku većinu svijetskih rock bendova "bili zakon". Sjetivši se da sam 1969. godine, kada sam u Njemačkoj svirao sa Crvenim koraljima, u jednoj knjižari u Stuttgartu kupio veliki poster u boji - "Oko sa dvije zenice" palo mi je na pamet da bi to oko moglo biti simbol benda, tj. drugačijeg gledanja.

Tako je i bilo, a zahvaljujući tada sedamnaestogodišnjaku, kasnije svijetski poznatom crtaču stripova, scenaristu, ilustratoru, grafičkom dizajneru i scenografu, čiji su stripovi prevedeni na mnoge svjetske jezike, genijalnom Igoru Kordeju, taj moj poster tj. "Oko sa dvije zjenice" dobio je i fantastičnu grafičku, crno-bijelu verziju, koja nas je pratila svuda, a nalazi se i dan danas na front plastici mojih Ludwig bubnjeva. Igor je i autor logotipa originalnog Drugog načina. Autorsko pravo na korištenje oka i logotipa Mika i ja otkupili smo 1976. godine od Igora, uz pismenu potvrdu. A Požgajec u svom muljatorskom stilu koristi i nadalje to oko i logotip originalnog benda, dakle radi to neovlašteno i dalje, kao što je to bilo i za simbol omladinskog kluba "Kulušić" (Harlekin) za omot njegovog, 2016. godine zabranjenog albuma "Zgubidan". Taj naziv albuma je vjerojatno autobiografija Branka Požgajca, neradnika i zgubidana!

Budući da sam ja kao bivši vrhunski sportaš imao kontakte sa većinom voditelja poznatih sportskih i plesnih dvorana, radija i televizije diljem "Juge", preuzeo sam potpuno organizaciju nastupa benda na svim destinacijama. Zahvaljujući tome , a i mojoj neiscrpnoj energiji i borbenosti (Šurbekova generacija!), postao sam vođa i tzv. "srce-energija benda", što je uz "dušu benda" Ismeta Kurtovića, Sosova "jaja" i "bubrege"za gitaru, Mikino pojačalo (Sound City) i zvučnike za vokal, sve mikrofone, pa oba pojačala za solo gitare (Marshall i Hiwatt), te Marshall bas pojačalo, bas gitare (Rickenbacker i Fender Precision), te njegovo izvanredno znanje i elektroničke sposobnosti za postizanje posebog sounda benda, davalo dobre izglede za uspijeh...

(Nasatviće se...)

(Telegraf.rs)