EKSKLUZIVNO: Samo za Telegraf.rs članovi Drugog načina otkrivaju pravu istoriju o svom bendu

Pratite u nastavcima anegdote jednog od najvoljenijih ex-Yu bendova

Poštovani čitaoci, vaš novinar, a samim tim i portal Telegraf. rs, dobio je ekskluzivno pravo da objavi tekst koji će ići u nekoliko nastavaka pod naslovom "Drugi način story - istina", a koji je napisao i prosledio mi bubnjar i vođa tog benda Boris Turina Turko, a u cilju pojašnjenja svih događaja koji su prethodili formiranju benda Drugi način, objavljivanju njihovog albuma prvenca i kasnijim dešavanjima koja su učinila da se originalna postava grupe rasformira.

Objavljivanje ovog teksta takođe su odobrili i Ismet Kurtović, kompozitor, glavni vokal, gitarista i flautista, Željko Mikulčić bas gitarista i Halil Mekić Sos gitarista originalne postave grupe Drugi način, jer se po njihovom mišljenju istina, kako u raznim tekstovima tako i u pojedinim knjigama, godinama pogrešno interpretira.

Preporučujemo

Ovih dana, na radost mnogih fanova, ponovo je na ploči reizdat prvi LP grupe Drugi način, pa je i to jedan od povoda da se podsetimo svih detalja u vezi nastanka ovog legendarnog albuma.

DRUGI NAČIN STORY - ISTINA

BOK narode, dugo sam godina razmišljao trebam li se uopće javno izraziti po pitanju "mog benda" tj. originalnog DRUGOG NAČINA! Ali prateći sredstva javnog informiranja, novine, žurnale, TV emisije i intervjue, u kojima se godinama pojavljuju nebuloze i neistine o nastanku, funkcioniranju, uspjehu i na kraju raspadu tog benda, ne mogu a da jednom zauvijek ne napišem što se, kako i zašto uistinu događalo!

S obzirom na nevjerojatnu popularnost originalnog benda i vjernost mnogih obožavalaca (još dan danas!), iz Begeša, Novog Sada, Sarajeva, Mostara, Brčkog, Doboja, Imotskog, Sanskog Mosta, Travnika, Gornjeg I Donjeg Vakufa, Viteza, Ljubljane, Zagreba, Čakovca, Varaždina, Požege, Preloga, Umaga, Pule, Rovinja, Poreča, Rijeke, Crikvenice, Zadra, Šibenika, Splita, Herceg Novog, Dubrovnika, Trpnja... tj. uglavnom većine gradova sa područja bivše JUGOSLAVIJE osjećam tu obavezu, u prvom redu prema njima, a pogotovo prema većini (4/5) originalnih članova benda (ISMET SOS, MIKA I JA), zatim prema svim ostalim obožavaocima, te svim novinarima, izvjestiteljima i urednicima sredstava javnog informiranja koji su se izjašnjavali o nama, pa naravno, kao pošten čovjek, te dugogodišnji vrhunski sportaš i sportski pedagog, pa vođa originalnog Drugog načina i najvažnije prema istinoljublju.

Dakle, ovo što slijedi prava je, iscrpna i jedina istina, jer istina i može biti samo jedna!

Evo potpune kronologije događanja od mog dolaska u bend, do mog odlaska iz benda!

Ja sam, nakon sviranja u "Crvenim koraljima, „Zlatnim akordima“ i „Mladima“ od jeseni 1968. do jeseni 1972. godine potpuno slučajno krajem lipnja (juna) 1974. god."upao" u bend Novi akordi. Moj susjed iz zagrebačkih Gajnica MUCKO, znajući da sam prekinuo sa muzikom i vratio se sportu i studiju kemije na PMF-u, ali da još imam komplet „Rogers“ bubnjeva, došao me zamoliti da umjesto njega odem sa Novim akordima u kojima je on do tada svirao bubnjeve, na ljetnu gažu u ferijalno odmaralište „Grič“ u Trpnju, na Pelješcu!

Gaža je bila za cijeli srpanj i kolovoz (jul i avgust) 1974. god, a kako je Mucko na jesen, imao prijemni ispit i očekivan višegodišnji studij na pravnom fakultetu u Zagrebu, mama mu nije dozvolila daljnje bavljenje muzikom, a kamoli dvomjesečno izbivanje iz Zagreba, u tom trenutku. I tako me Mucko odveo na "unplugged" probu svog benda u studentski klub „Njam Njam“ u Tvrtkovoj ulici.

Tu sam prvi put vidio i upoznao Ismeta Kurtovića, Halila Mekića-SOSA, Željka Mikulčića MIKU i Branka Požgajca! Oni su za mene čuli, ali ja nikad ni čuo, ni vidio ijednog od njih. Međutim, slušajući kako "unplugged" sviraju i „a cappella“ pjevaju, pa uz to i izgledaju kao pravi dugokosi svjetski rokeri, zaljubio sam se na prvi pogled u bend i pristao im se pridružiti, iako sam još imao kratku - sportsku frizuru i vizuelno se nisam uklapao!

Od Željka Mikulčića dobio sam „Grundigov“ magnetofon i trake, te popis repertoara, koji treba "skinuti" tj. kod kuće naučiti, bez ijedne zajedničke probe, jer gaža u Trpnju je počinjala za dva dana! Ne razmišljajući što će biti sa mojim predstojećim ispitnim rokovima i poslednjim ispitima na PMF-u, ili mojom uspješnom trenerskom i igračkom karijerom, krenuo sam sa bendom na put. Vlakom („Unskom prugom“) do Ploča, pa trajektom u Trpanj.

Stigli smo oko podne na dan prve svirke, odmah složili instrumente na binu i vježbali cijelo popodne repertoar od 26 pjesama:

The Beatles ("Yesterday" sa dvije flaute);

Cream ("Sunshine of our love");

Rolling Stones ("Satisfaction","Angie", Jumping Jack Flash");

Deep Purple ("Smoke On the Water", "Strange Kind of Woman","Never Before");

Whishbone Ash ("Errors Of My Way","Valediction", "Rock'n Roll Widow");

Davida Bowie ("Rebe Rebel","Suffragette City", "Moonage Daydream");

Free ("I'm a Mover", "All Right Now", Fire and Water," " The Stealer", "

Be My Friend", " Heavy Load");

Bad Company“ istoimenog benda.

Zatim od Thin Lizzy ("It`s Only Money"), a bile su tu i četiri domaće pjesme: Mikina instrumentalna "Žuti list", Požgajčeva "Opet", te"Odlazak" Slavka Poldrugača Šljave i pjesma "Jedan pogled", koju je Požgajec ukrao AUTORU, svom bratiću Beri, bubnjaru zagrebačkih Boema!

Iako nam nije bilo jednostavno, ipak smo to uvježbali i uspješno izdržali tu prvu zajedničku svirku-čagu! Dapače, grupa trpanjske "dice", predvođena Enom Begović (14 god.) i Miom Begović (11 god.), počastila nas je vijencima od ostružnica (kupina) oko vrata!

I tako je to išlo iz dana u dan tokom 2 mjeseca.

Kada smo se nakon nekoliko nastupa "upucali" i stvarno dobro zvučili sa dvije flaute, dvije gitare i nevjerojatan-poseban timbar dvoglasa Kurtović-Požgajec, uz čvrstu ritam sekciju Mike i mene, započeli smo raditi na novom vlastitom materijalu. Veliki radoholičari Sos i Ismet, inicirali su svakodnevne, popodnevne probe, a da se sačuvamo od sunca i velikih vrućina Mika je uz pomoć članova uprave kampa, montirao iznad bine tendu od šatorskih krila, tako da se bar moglo disati za vreme proba. ISMET i SOS neumorno su iznosili fragmente tema novih vlastitih kompozicija!

Tako su se izrodili kasniji hitovi "Stari grad", "Na mom dlanu", "Lile su kiše", "Carstvo samoće" i Ismetova prekrasna instrumentalka "Labuđi pjev", koja se uz genijalni tekst Enesa Kiševića 30-tak godina kasnije preobrazila u fenomenalnu" Tijelom mi povij rane", sa fantastičnom gitarističkom solo dionicom izvanrednog DAVORA SENČARA SENČIA.

Važno je napomenuti da lijeni i nezainteresirani Branko Požgajec, koji je izvrsno pjevao strani repertoar na engleskom jeziku i dvoglase s Ismetom, u rađanju tih novih (Ismetovih) pjesama na našem jeziku, gotovo da nije sudjelovao (radije se kupao na plaži "Ploče" u Trpnju!), osim u nekim vokalnim dvoglasima, dok su intervale na dvije flaute i dvije gitare uglavnom iskombinirali i osmislili Sos i Ismet...

(Nastaviće se...)

(Telegraf.rs)