Promovisana knjiga "Jasenovac i mi": Kultura zaborava mora prerasti u kulturu sećanja

Knjigu kao veliku zbirku tekstova različitih autora, priredio je dr Vladimir Dimitrijević

Promocija knjige "Jasenovac i mi" izdavačke kuće "Prometej" iz Novog Sada održana je u Vukovoj zadužbini u Beogradu.

Knjigu kao veliku zbirku tekstova različitih autora, priredio je dr Vladimir Dimitrijević, koji je govorio na predstavljanju dela, dok su uz njega učestvovali i - dr Slobodan Antonić i izdavač Zoran Kolundžija, osnivač kuće "Prometej".

Preporučujemo

Podnaslov knjige glasi "Srpska kultura sećanja na ustaški zločin genocida".

Delo na 235 strana sadrži četiri poglavlja - "Srbi, Indijanci i "Blaženi Alojzije": Umesto predgovora", "Srpska kultura sećanja i Jasenovac: Izazovi i odgovori", "Apeli za odbranu istine o Jasenovcu" i "Na putu čuvanja istine".

Kako je otkrio priređivać, publicista i književnik dr Vladimir Dimitrijević, zahvaljujući anketi o mestu Jasenovca upravo u srpskoj kulturi sećanja, na sajtu "Stanje stvari", on je priredio zbornik tekstova "Jasenovac i mi", koji sadrži razmišljanja mnogih autora na ovu temu i tako je počeo da se stvara materijal za buduću knjigu.

On je priključio još mišljenja i tekstove u ovom zborniku potpisuju: Nikola Živković, Milomir Stepić, Milo Lompar, Stefan Karganović, Dragiša Bojović, Dragan Hamović, Milan Ružić, Vladimir Umeljić, Srđan Volarević, protojerej-stavrofor Dr Stojiljko N. Kajević, Dejan Mirović, Jovan Pejin, Zoran Čvorović, Aleksandar Lazić, Vladimir Dimitrijević, Slobodan Antonić, Nikola Milovančev, Slavica Garonja Radovanac, Marinko Vučinić, Miloš Ković i urednik Zoran Kolundžija.

"I dalje je na snazi taj pokušaj da se Srbima uskrati pravo da se osećaju kao žrtve, što se moglo čitati na sajtu. Vreme u kome živimo je takvo da se stalno suočavamo sa tim da su Srbi odavno na stubu srama. Moramo imati u vidu da je pamćenje temelj svakog naroda", istakao je Dimitrijević, rodom iz Čacka, diplomac sa beogradskog Filološkog fakulteta, odseka za Srpski jezik i književnost.

Priređivać je naveo da zbirka sadrži kratke i duže tekstove na temu koncentracionog logora istrebljenja Jasenovac koji su u selu istog imena osnovale vlasti NDH - Nezavisne države Hrvatske u okupiranoj bivšoj Jugoslaviji za vreme Drugog svetskog rata.

U delu se nalaze ozbiljne analize, čak i jedna pesma, sonet Dragana Hamovića.

"Ključ je u istoriografiji Jasenovca. Odnosno, šta je smisao Jasenovca u srpskoj istoriji, ima li uopšte smisla? To je bila takva provala zla da se rečima ne može pojmiti. Kako je Bog dozvolio da se desi Jasenovac? Kako smo mi to dozvolili?", pitao se Dimitrijević, ukazujući na strahote od 1941. do 1945. godine, gde su u logoru smrti ubijani Srbi, Jevreji, Romi, kao pravi genocid.

Dimitrijević je izdvojio i tekst izdavača Zorana Kolundžije koji je ranije izašao u našoj dnevnoj štampi, a predstavlja popis više od 170 ljudi nastradalih u ovom zloglasnom logoru, sa prezimenom - Kolundžija.

"Ova knjiga bi trebalo da bude glas onima koji su preživeli tu strahotu. Ali, svako nosi Jasenovac u sebi, zato je i takvo ime knjige. Jasenovac sam ja, i vi, Jasenovac smo svi mi. Nadam se da će ova knjiga biti tek početak i da će se nastavljati pisanje o tome. Svi mi živimo Jasenovac", zaključio je Dimitrijević, inače pisac mnogih knjiga na temu duhovnosti i pravoslavlja, kao i dela o Dostojevskom.

Izdavač Zoran Kolundžija, autor teksta "Jasenovac nikada nije bio tabu tema", nadovezao se na tu temu da bi ova knjiga, nevelika po obimu, mogla biti podsticaj za priređivanje nastavka ili serije izdanja sa ovako tragičnom tematikom.

"U mojoj svesti ovo je veoma posebna knjiga, naravno ne samo zbog činjenice da se i moj tekst nalazi unutra. Knjiga predstavlja pokušaj normalnih ljudi da na normalan način iznesu veoma važnu temu, a to ne bismo postigli, da nije bilo ogromnog Vladinog zalaganja kao priređivača", naglasio je Kolundžija.

Sociolog, politikolog, publicista i politički analitičar Slobodan Antonić smatra da nijedna knjiga koja se pojavila o Jasenovcu u poslednje vreme, nije suvišna, naprotiv, svaka mu je korisna, dragocena, dobrodošla.

"Jasenovac je simbol hrvatskog genocida nad Srbima i jedini je uništen logor od svih, tamo nema ništa, samo livada, kao da nikad nije ni postojao. Bilo je to mesto pravog kosmičkog bola i užasa, najstrašnije mesto u našoj istoriji, tolike patnje i mučenja", rekao je Antonić, koji u knjizi "Jasenovac i mi" potpisuje tekstove - "Ko je napravio Jasenovac - fašisti ili Hrvati?" i "Trauma Jasenovca".

Antonić je ocenio da su svi tekstovi, različitih žanrova, veoma zanimljivi, imaju lepu misao i rečenicu, kroz ankete, publicističke i novinske zapise.

"Kultura zaborava je na snazi i ona kao da ponovo ubija te nevine ljude, žene, decu, muškarce. Mora uvek biti prisutna kultura sećanja. Prava trauma genocida, jer ti ljudi nisu ubijani zato što su nešto uradili, pogrešili, skrivili, već zbog onoga što jesu, svog porekla, jer pripadaju određenom narodu, zbog toga kako su rođeni", zaključio je Antonić, univerzitetski profesor i autor velikog broja knjiga iz sociologije i politike.

Marinko Vučinić, autor teksta "Jasenovac i naša kultura sećanja" u ovoj knjizi, pitao se kako je moguće da se i danas ovaj zloglasni logor pakla marginalizuje kao tema, te se složio sa Dimitrijevićem da se opet oduzima pravo Srbima na viktimizaciju, stvara se demistifikacija da naš narod nije toliko patio.

On je primetio da tek sada pojedine škole idu na ekskurzije da bi obišle Jasenovac i nešto naučile, ali da to nije dovoljno, te da je borba za sećanje danas vezana za političku volju.

"Jasenovac je naša borba za identitet i na tome moramo insistirati. Ali ako nemamo često govor o tome, ne piše u školskim udžbenicima, onda nemamo ni svest o tome. O čemu onda pričamo? Zato je pitanje Jasenovca definitivno marginalizovano, kao da smo ponovo na samom početku ove priče, nažalost", zaključio je Vučinić.

Na koricama knjige, priređivać Dimitrijević je zapisao da nam niko ne može biti kriv zbog naše poslovične površnosti, neozbiljnosti i nedostatka elementarnog osećanja i dužnosti za razvijanje naše kulture sećanja, jer to niko drugi neće uraditi, ako mi sami ne shvatimo da je to naš dug, ne samo prema žrtvama već, pre svega, prema budućim generacijama.

"Razumeti prirodu zla znači sprečiti da se ono ponovi, a najopasnije su iluzije i laži. Sve što nam je danas potrebno jeste – istina. U ovom trenutku, to znači: razumeti prošlost i trezveno, mirno sagledati sadašnjost. Verujemo da će ova knjiga biti skroman doprinos pamćenju žrtve, bez koga je svako drugo pamćenje nemoguće. Jer, žrtva je temelj zajednice, a, kako je govorio Žarko Vidović, istorijske svesti nema bez svesti o zlu", zapisano je u knjizi.

(Telegraf.rs/Tanjug)