Na Dini govore srpski jezik, ali ga zovu potpuno drugačije

"Ima trava okolo! I korenja okolo!"

Naučnofantastični roman "Dina" iz 1965. godine ponovo je aktuelan zbog novog filma Denija Vilneva, treće ekranizacije ovog dela Frenka Herberta.

U svetu "Dine", nakon rata ljudi i mašina, progres i nauka su gotovo zabranjene. Melanž, ili začin, najvrednija je i najređa supstanca u vaseljeni. Droga čije se posledice kreću u rasponu od produžetka životnog veka do trenutačnog putovanja međuzvezdanim prostranstvom može se naći samo na jednoj planeti: na negostoljubivom pustinjskom svetu Arakisu, poznatijem kao Dina. Čitavo feudalno društvo tog doba zavisi od začina koji daje pogonsko gorivo za svemirske brodove. Ko kontroliše Dinu, kontroliše i celo Galaktičko carstvo.

Preporučujemo

A Dina je dom i lokalnog, pustinjskog naroda koji se zovu Frimeni ili Slobodnjaci. Slobodnjake ostatak Galaktičkog carstav smatra malobrojnim divljacima koji nisu ni vredni pomena, ali oni su izdržljivi i veoma brojni. Na Dinu su došli hiljadama godina pre dešavanja opisanog u knjizi. U pitanju su bili progonjeni pripadnici verske sekte (Zensunni – amalgamacija Zen Budizma i Sunni Islama) koji su se prilagodili surovim uslovima na planeti. Herbert ih je stvorio imajući kao polaznu tačku beduine i Bušmane. Jezik, ili jedan od jezika, kojim Frimeni govore zove se čakobsa, nazvan po istoimenom jeziku kojim su govorili Čerkezi. Isprva samo su ga govorili pripadnici plemstva, da bi se kasnije proširio i među običnim stanovništvom, piše bookvar.

Ali ljudima sa ovih prostora, koji su "Dinu" čitali u originalu, naročito je zapala za oko jedna razmena:

Deep within the cave, someone began chanting:

"Ima trava okolo!

I korenja okolo!"

Jessica translated silently: "These are ashes! And these are roots!"

The funeral ceremony for Jamis was beginning.

Slobodnjaci su u tom trenu pevali na srpskom (srpskohrvatskom/zajedničkom jeziku).

Na prvi pogled, ovaj Džesikin prevod ima mane, jer "trava" nije "pepeo", a ova dva stiha već decenijama zanimaju fanove sa ovih prostora.

Verzija je više - jedni smatraju da je Džesika pogrešila, dok drugi tvrde da je to malo verovatno, jer ako je pisac ovim želeo da pokaže da je i Džesika sklona greškama (tipičnim, ljudskim), morao je biti svestan da će to primetiti jedino čitaoci sa Balkana.

Drugi smatraju da je grešku napravio sam Frenk Herbert u prevodu, a treći da pogrešio nije niko. Herbert verovatno nije želeo da stvara čitav jedan jezik, pa je pozajmio iz stvarnih jezika koji će govornicima engleskog zvučiti "egzotično". Čim je ovaj jezik iskoristio u knjizi, on je prestao da bude srpskohrvatski i postao je čakobsa jezik. S obzirom da se radnja dešava godine 10191, a jezik je živ organizam, jasna je logika da se promenio i evoluirao.

(Telegraf.rs)