"Neko sa svojim bolom ide": Iskrena pesma o osećanju koje svako od nas pokušava da izbegne

"Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi, i ne da mu prijeći u suze i riječi..."

Dobriša Cesarić je bio hrvatski pesnik, čija je lirika, zbog svoje jednostavnosti i narativa, uživala veliki ugled u širkom čitalačkim krugovima Jugoslavije.

Preporučujemo

Važio je za "pesnika bola", žudnje, jeseni. Inspiraciju je pronalazio u običnim, svakodnevnim ljudima i situacijama.

Prevodio je Getea, Hajnea, Rilkea, Puškina, Ljermontova, Jesenjina...

Bio je dobitnik mnogih književnih nagrada, među kojima su i ona Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti i "Goranov vijenac" iz 1976.

Preminuo je u Zagrebu 1980. godine.

Ovom prilikom prenosimo jednu njegovu pesmu - o osećaju koji je svako od nas neprestano pokušava da izbegne...

Neko sa svojim bolom ide - Dobriša Cesarić

Neko sa svojim bolom ide

k'o s otkritom ranom: svi neka vide.

Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi

i ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne

u jednu crtu na kraju usne.

Zadršće, zadršće u njoj kadikad,

ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti

na svoje dno: k'o more kamen

u njega bačen. More ga prima

dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

(Telegraf.rs)