Ovu pesmu treba staviti u udžbenike: Kad su umesto žita, požnjeli dva moja, grlila sam prazno klasje

Među žrtvama koje su nastrdale u Starom Gracku bili su i sinovi Ljubice Živić

Navršila se pre dva dana 21 godina od kada je 14 srpskih žetelaca, meštana Starog Gracka kod Lipljana, izmasakrirano na njivi 1999. godine dok su sabirali žito, a za taj težak zločin još niko nije odgovarao.

Preporučujemo

Među njima bila su i dva brata, sinovi Ljubice Živić, a njihova tužna, ohola sudbina i suze majke koja je ostala bez svoje dece u istom danu bili su inspiracija novinaru i književniku Živojinu Rakočeviću da napiše potresne stihove koje prenosimo u celosti.

- "Brate, izađimo u polje!

Rodilo je žito",

reče moj sin,

i odoše ona dva moja,

dva radovanja,

dvije pune kuće,

dva oznojena muža,

ona dva moja.

A ja ne volim kad toliko rodi,

kad od ratova,

kad od strahova,

oteža klas i zemlji i sebi.

(Zato nikad ne žanji u zlu,

Ono što se pri dobru sijalo.)

Pusti neka ga odnese đavo,

Neka ga pojedu ptice,

Nemoj ga djeci u usta.

Zlo mu je pomoglo da rodi,

da te namami,

da te sačeka,

da ostanem bez ikoga.

Kad su umjesto žita,

požnjeli ona dva moja,

otišla sam u polje,

i grlila prazno klasje.

Kad su ih umjesto zlata,

donijeli u dvije plastične vreće, ništa mi nije bilo,

i ničeg nije bilo,

stala sam između ona dva moja,

između dva neba,

da poslednji put,

osjetim miris djece - potresni su stihovi koji slamaju srca.

Podsetimo, na njivama u selu Staro Gracko, 23. jula 1999. godine iz zasede je ubijeno 14 Srba. Najmlađi od njih imao je sedamnaest godina. Ubijeni su Milovan Jovanović, Jovica i Rade Živić, Andrija Odalović, Slobodan, Mile, Novica i Momir Janićijević, Stanimir i Boško Dekić, Saša i Ljubiša Cvejić, Nikola Stojanović i Miodrag Tepsić.

Članovi porodica su neutešni i zbog obustave istarge, očekuju da slučaj ubistva 14 žetelaca preuzme Specijalni sud za ratne zločine pripadnika bivše OVK.

(Telegraf.rs)