"O kapetane, moj kapetane": Pesma iz filma "Društvo mrtvih pesnika" posvećena je predsedniku Amerike
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju! Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju
"O kapetane, moj kapetane" ponavljaju učenici razreda, dok se penju na sto da otpozdrave svog profesora Džona Kitinga (Robin Vilijams). Pesma Volta Vitmana "O kapetane, moj kapetane!" oduvek je bila popularna u Americi, ali ju je film "Društvo mrtvih pesnika" približilo publici širom sveta i učinio prepoznatljivim elementom popularne kulture.
Vitman je pesmu napisao 1865. godine povodom smrti Abrahama Linkolna. Ovo je možda i najpoznatija Vitmanova pesma, jer je publika toliko insistirala na njenoj "rodoljubivosti", da su je često recitovali na američkim političkim skupovima i samitima. Vitman je čak jednom prilikom izjavio da mu je skoro žao što je ovu pesmi ikad napisao.
Preporučujemo
"Najbolji ni u šta ne veruju, dok se najgori nadimaju od žestine": Jejts je ovom pesmom šokirao svet
Nesrećа je ne biti voljen, аli je još većа nesrećа – ne voleti: Saveti Kamija o ljubavi i slobodi
O kapetane, moj kapetane!
O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.
O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stiču
Na molo hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.
Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.
(Telegraf.rs)