Hrvati snimili film o gej partizanima, to im je kandidat za Oskara: Nekima se sviđa, a neki su besni

N. S.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto-ilustracija: Pixabay

U zagrebačkom Studenskom domu "Stjepan Radić", tačnije u bioskopu Forum ovih dana je na repertoaru kao pretpremijera novi film rediteljke Ivone Juke "Lepo veče, lepdan", koji je ujedno i hrvatski kandidat za prestižne filmske nagrade Oskar i Goja.

Priča prati "četiri prijatelja Lovru (21), Nenada (20), Stevana (22) i Ivana (20) koji su se pobunili protiv nacističkog režima i priključili NOB-u. Šesnaest godina kasnije oni su renomirani umetnici koji smatraju da imaju pravo da kritikuju društvo za koje su se borili. Iako su zaslužni veterani NOB-a, partiji se ne sviđaju filmovi koje stvaraju, a kad njihova seksualnost postane suspektna angažuju agenta Emira da sabotira njihov rad…", stoji u kratkom uvodu u film.

Novo Jukino delo podelilo je kritičare. Nekima se film svideo, nekima blago rečeno ne, ali ne zbog homoseksualne ljubavi dvojice partizana. Konkretno oni kojima se nije svideo zameraju mu da je u puno toga u njemu "već viđeno", razdoblje 1957. nakaradno dočarano, a u nekim istorijskim detaljima pogrešno prikazano.

"A šta reći o sitnicama iz svakodnevice? Kao najnormalnija stvar spominju se "tačkice" bez kojih se nije moglo ništa, ni kupiti kilo najjeftnije kafe, brašno i pirinač, a kamoli cipele. Tek za upozorenje, sećam se da su mi roditelji kao klincu spominjali "tačkice", ali kao poratni fenomen, kao nešto bez čega se nije moglo. U doba kad sam odrastao i odlazio u bioskop dva-tri puta nedeljno, "tačkice" su bile stvar davne prošlosti, možda su se zadržale negde u bosanskoj ili crnogorskoj provinciji, ali u Zagrebu i Beogradu niko za njih nije hteo da čuje.".

(Telegraf.rs/Jutarnji.hr)