Šurda, Zis, Novak, Nikoletina Bursać... 3 godine bez neponovljivog Smokija
Gde god da se pojavio, bio bi zapažen - što zbog visine od 198 centimetara, što zbog izuzetnog talenta i dopadljive ličnosti...
Da li ste znali da je Ljubiša Samardžić jedini srpski glumac koji je nagrađen Zlatnim lavom na Filmskom festivalu u Veneciji 1967. godine? Da li ste znali da se pojavio u čak 135 filmskih i televizijskih ostvarenja? Nadimak Smoki je dobio zaigravši u filmu "Peščani zamak" Boštjana Hladnika iz 1962. godine. Pod ovim nadimkom se pojavio i u istoimenoj TV seriji pet godina kasnije...
Preporučujemo
Šta vaša polica za knjige govori o vašem karakteru?
Saveti milijardera: Najuspešniji ljude otkrili tajne uspeha u knjizi "Kako biti vođa"
Ljubiša Samardžić je preminuo na današnji dan 2017. u 80. godini. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
Rođen je u Skoplju 1936. u porodici rudara. Da bi izdržavao porodicu, još u toku gimnazijskih dana je povremeno radio. Upisao je studije prava, ali se ipak opredelio za Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
U pozorištu je igrao samo na početku karijere, jer mu je mentor Bojan Stupica pribavio stipendiju Ateljea 212. Filmski debi je ostvario igrajući Gvardijana u "Igre na skelama" (1961), ali ga je publika zapamtila po "Kozari", "Prekobrojnoj" i pomenutom "Peščanom zamku". Od tada, pa sve do kraja života, karijera Ljubiše Samardžića je cvetala...
Kakva bi bila "Sutjeska" bez topdžije Stanojla, "Orlovi rano lete" bez Nikoletine Bursaća, "Valter brani Sarajevo" bez Zisa, ili "Vruć vetar" bez Šurde?
Gde god bi se pojavio, Smoki je bio zapažen - što zbog visine od 198 centimetara, što zbog izuzetnog talenta i dopadljive ličnosti.
Prisetimo se i kultnih filmskih ostvarenja, kao što su "Ljubavni život Budimira Trajkovića", "Boško Buha", "Moj tata na određeno vreme", "Nije lako sa muškarcima", "Policajac sa Petlovog brda", "Ubistvo sa predumišljem"...
Pored Zlatnog lava, dobio je i Gran pri za ulogu u "Bitka na Neretvi" na Filmskim susretima u Nišu, potom Zlatnu arenu, Sedmojulsku nagradu, Nagradu AVNOJ-a, Pavla Vuisića, Iva Andrića i mnoge druge.
Od 2000-ih režirao je i producirao "Nebesku udicu", "Natašu", "Jesen stiže, dunjo moja", "Konji vrani", "Miris kiše na Balkanu"... Bio je neumoran. Obožavao je svoj posao.
Svoju zaostavštinu u vidu nagrada, prizanja, diploma, fotografija poklonio je Jugoslovenskoj kinoteci, koja je predmete jedinstvenog velikana predstavila javnosti 2016, iste godine kad je Smoki snimio film o sebi pod nazivom "Panta rei".
(Telegraf.rs)