Pismo je nastalo tokom bitke kod Mačkovog kamena, koju je slikarka naznačila kao najtežim trenutkom u životu.
Nadežda Petrović / Foto: Wikimedia
Na današnji dan. 12. oktobra 1873. godine, rodila se Nadežda Petrović, srpska slikarka i humanitarka. Prvu samostalnu izložbu imala je 1900. godine u Beogradu, a tri godine kasnije osnovala je sa Delfom Ivanić i Milicom Dobri humanitarno društvo Kolo srpskih sestara.
Kada je krenuo Prvi srpski rat, pridružila se srpskoj vojci i pomagala kao bolničarka.
Kao medincinski radnik, bila je svedok velikih srpskih stradanja. Ono što ju je potreslo jeste bitka kod Mačkovog kamena, piše istorijskizabavnik.rs.
Nadežda je tim povodom napisala i potresno pismo, a sam događaj nazvala je najtežim trenutkom u životu.
"Ranjenika kao što rekoh, imali smo na 4.000 i ja mišljah poludeću od jada i čuda. Imala sam krizu nervnu tako da kada su nam bili doneli 20 oficira teško ranjenih i ja ih smestila u velikom šatoru, bejah skamenjena.
Kada otpočeh da ih pojim čajem, njihov jauk razdrobi mi srce pa padoh kraj jednog od njih na kolena sa čašom čaja u čežnji da ga pojim, ne mogući da se savladam, otpočela sam očajno plakati, tako da su me siromasi oni sami tešili, a jedan od njih milujući me rukom po rukavu, sam se gušio u suzama govoreći mi: “Hrabro, gospođice Nadežda, daće Bog, istrajaćemo, pobedićemo, osvetiće nas oni koji tamo ostadoše”.
Kroz suze jauknuh: “Gospode, zar ne vidite, izginuste svi. Bože, što kazni ovako našu naciju? Trenuci su bili doista strašni", napisala je slikarka svojoj porodici septembra 1914. godine.
Srbija je kao pobednica izašla u Prvom svetskom ratu. Nažalost, trećina stanovništa naše zemlje je stradalo, oko 1.2 miliona. Među njima i Nadežda Petrović, koja je preminula 3. aprila 1915. godine u svojoj četrdeset i drugoj godini od pegavog tifusa koji je dobila dobrovoljno negujući zaražene u valjevskoj bolnici.
Slike Nadežde Petrović:
"Vezirov most" / Na pozadini čuvenog dela "Vezirov most", zapisala je "...kao jedina bolničarka, negovala 80 tifusnih bolesnika..."Autor: Nadežda Petrović▲
"Gračanica", Umetnička galerija Čačak / U Parizu, Rimu i Veneciji Nadežda je slikala Notr Dam, Koloseum i Crkvu svetog Marka, a u Srbiji manastir Dečane, Gračanicu više puta, kao i Prizren i Vezirov most. I tamo, i ovde, te građevine bili su spomenici kulture i istorije naroda.Autor: Nadežda Petrović▲
"Stari šadrvan u Prizrenu" / Kada su izbili Balkanski ratovi, Nadežda je ostavila štafelaj i otišla sa srpskom vojskom kao dobrovoljna bolničarka...
- Mi ovde živimo u neprekidnom jauku ranjenika, previjanju rana, pokliču naše junačke vojske, marševima njihovim, dočeku i ispraćanju njihovom na bojno polje, da ih otuda ranjene primamo i negujemo. Pa, ipak, sve ode sa oduševljenjem, a Turci gube bitke i naša pobeda je na pomolu. Naši vojnici mi izgledaju kao braća i njihovi uzvici: "Sestro, sestro!", istinski su i čine me ponositom što sam im u pomoći. Ranjenici stižu u transportima po pedeset i sedamdeset. Nadam se za dan-dva, da ću sa poljskom bolnicom krenuti ka Novom Pazaru... Kada smo prolazili kroz Kraljevo svečano su me dočekali mnogi očevi, prijatelji i đaci...
U predahu na bojištima, Nadežda slika Prizren, Gračanicu, Kosovo polje...Autor: Nadežda Petrović▲
"Valjevska bolnica", 1915 /
Ovo je bila Nadeždina poslednja slika. Na njoj nije predstavila užasnu patnju kojoj je svaki dan svedočila i koja je na kraju odnela i njen život. Naslikala je poljsku bolnicu svetlim bojama, zaklonivši umetnišću turobnu realnost.Autor: Nadežda Petrović▲
"Seljanka iz Šumadije" / Na poleđini ove slike 1910. godine Nadežda je naslikala Marka Kraljevića i Miloša Obilića. Dela su razdvojena spešnim restauratorskim radom u Spomen zbirci Pavla Beljanskog gde se obe slike danas nalaze.Autor: Nadežda Petrović▲
"More" / "Šta sam mogla drugo da postanem ja, Nadežda Petrović, Dimitirijeva i Milenina kćer, do srpska slikarka, kad umesto prve fotografije iz najranijeg detinjstva imam crtež?"Autor: Nadežda Petrović▲
Portret Starice, Umetnička galerija Čačak / Nadežda je godinama putovala po Srbiji i predstavljala njen živalj, ne krijući siromaštvo i težak život koji je tu otkrivala. Iako se kretala i u društvu intelektualaca i umetnika, ona seljane nikada nije videla kao njihovu suprotnost, već koren i preteče, jednako vredne da nađu mesto na njenom platnu.Autor: Nadežda Petrović▲