U Srbiju je donela moderno evropsko slikarstvo, temperamentan impresionistički način slikanja i vatrenu borbu za ženska prava
Nadežda Petrović / Foto: Wikimedia
Ja hoću da sam slikar, a ne žena, žena ima dosta - ova rečenica navodi se u pismu koje je Nadežda Petrovićuputila svojoj majci, a u kome je podseća na razočaranje zbog veridbe koju je sklopila 1898. godine, ali i raskinula, uvređena cenkanjem nesuđene svekrve oko visine miraza.
- Ako mi zaista želiš sreću onda ćeš i ti od mene očekivati da budem slikar, a ne udavača - dodala je ova žena, žena ispred svog vremena i jedna od najvećih koju je srpski narod imao.
U vreme pisanja tih redova Nadežda je imala oko 25 godina. Rođena je na današnji dan, 12. oktobra. 1873. godine u Čačku.
U Srbiju je donela moderno evropsko slikarstvo, temperamentan impresionistički način slikanja i vatrenu borbu za ženska prava, izraženu kroz Kolo srpskih sestara čija je bila jedna od osnivačica. Patriotizam je za nju bio neodvojiv od umetnosti, te je svoj modernistički manir uklapala sa narodnim temama.
Na njenim platnima našli su se Kraljević Marko, Miloš Obilić, bezimena seljanka iz Šumadije, mostovi, srpski manastiri, ali i bela platna poljske bolnice u Valjevu, gde je i umrla, zaražena tifusom, lečeći ranjenike za vreme Prvog svetskog rata. Imala je samo 42 godine.
Ovo su neke od njenih slika:
"Gračanica", Umetnička galerija Čačak / U Parizu, Rimu i Veneciji Nadežda je slikala Notr Dam, Koloseum i Crkvu svetog Marka, a u Srbiji manastir Dečane, Gračanicu više puta, kao i Prizren i Vezirov most. I tamo, i ovde, te građevine bili su spomenici kulture i istorije naroda.Autor: Nadežda Petrović▲
Portret Starice, Umetnička galerija Čačak / Nadežda je godinama putovala po Srbiji i predstavljala njen živalj, ne krijući siromaštvo i težak život koji je tu otkrivala. Iako se kretala i u društvu intelektualaca i umetnika, ona seljane nikada nije videla kao njihovu suprotnost, već koren i preteče, jednako vredne da nađu mesto na njenom platnu.Autor: Nadežda Petrović▲
"More" / "Šta sam mogla drugo da postanem ja, Nadežda Petrović, Dimitirijeva i Milenina kćer, do srpska slikarka, kad umesto prve fotografije iz najranijeg detinjstva imam crtež?"Autor: Nadežda Petrović▲
"Seljanka iz Šumadije" / Na poleđini ove slike 1910. godine Nadežda je naslikala Marka Kraljevića i Miloša Obilića. Dela su razdvojena spešnim restauratorskim radom u Spomen zbirci Pavla Beljanskog gde se obe slike danas nalaze.Autor: Nadežda Petrović▲
"Stari šadrvan u Prizrenu" / Kada su izbili Balkanski ratovi, Nadežda je ostavila štafelaj i otišla sa srpskom vojskom kao dobrovoljna bolničarka...
- Mi ovde živimo u neprekidnom jauku ranjenika, previjanju rana, pokliču naše junačke vojske, marševima njihovim, dočeku i ispraćanju njihovom na bojno polje, da ih otuda ranjene primamo i negujemo. Pa, ipak, sve ode sa oduševljenjem, a Turci gube bitke i naša pobeda je na pomolu. Naši vojnici mi izgledaju kao braća i njihovi uzvici: "Sestro, sestro!", istinski su i čine me ponositom što sam im u pomoći. Ranjenici stižu u transportima po pedeset i sedamdeset. Nadam se za dan-dva, da ću sa poljskom bolnicom krenuti ka Novom Pazaru... Kada smo prolazili kroz Kraljevo svečano su me dočekali mnogi očevi, prijatelji i đaci...
U predahu na bojištima, Nadežda slika Prizren, Gračanicu, Kosovo polje...Autor: Nadežda Petrović▲
"Vezirov most" / Na pozadini čuvenog dela "Vezirov most", zapisala je "...kao jedina bolničarka, negovala 80 tifusnih bolesnika..."Autor: Nadežda Petrović▲
"Valjevska bolnica", 1915 /
Ovo je bila Nadeždina poslednja slika. Na njoj nije predstavila užasnu patnju kojoj je svaki dan svedočila i koja je na kraju odnela i njen život. Naslikala je poljsku bolnicu svetlim bojama, zaklonivši umetnišću turobnu realnost.Autor: Nadežda Petrović▲