Milorad Popović: "Romi - Narod bez priznate prošlosti i budućnosti, istorijska prevara i poziv na jedinstvo"

E. T.
Vreme čitanja: oko 4 min.
Foto: Shutterstock

Zaboravljena istina o narodu u senci istorije

Dugogodišnje istraživanje i analiza istorijskih izvora potvrđuju da je sudbina Roma-Cigana kroz vekove bila ispunjena prevarama, manipulacijama i pokušajima sistematskog brisanja njihovog identiteta. Od srednjovekovnih progona, preko genocida u Drugom svetskom ratu, do savremenih oblika diskriminacije, Romi su ostali narod čija prava i istorija nisu adekvatno priznati.

Jedan od ključnih trenutaka u modernoj istoriji koji je zauvek promenio identitet Roma desio se krajem 60-ih i početkom 70-ih godina prošlog veka, kada je Jugoslavija, pod vođstvom Josipa Broza Tita, u tajnim pregovorima sa nemačkom vladom preoblikovala romski identitet iz političkih i ekonomskih interesa.

Brionski sporazum 1969: Prevara veka

Brionski sporazum, potpisan između tadašnjeg jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita i nemačkog kancelara Vilija Branta 1969. godine, predstavlja jednu od najvećih istorijskih manipulacija. Cilj ovog dogovora bio je jednostavan: Nemačka se obavezala da neće plaćati ratne reparacije Romima za genocid koji su pretrpeli tokom Drugog svetskog rata, a zauzvrat Jugoslavija je pristala da Romima promeni status i identitet.

Prema ovom dogovoru, Romi su odvojeni od svoje istorijske pripadnosti kao Cigani, čime je sistematski minimizirana njihova žrtva u Holokaustu. Na taj način, odgovornost Nemačke za stotine hiljada ubijenih Roma u logorima smrti poput Aušvica, Jasenovca, Treblinke i drugih, jednostavno je izbrisana iz istorijske evidencije i međunarodne političke arene.

Ovaj sporazum je postavio temelje za kasnije događaje koji su samo produbili ovu istorijsku nepravdu.

1971: Prvi svetski kongres Roma – Kongres razdvajanja, a ne ujedinjenja

Umesto da posluži kao platforma za ujedinjenje Roma i priznavanje njihovog stradanja, Prvi svetski kongres Roma 1971. godine u Londonu postao je produžena ruka Brionskog sporazuma. Umesto da se jasno artikuliše genocid nad Romima i zahteva pravda, fokus je prebačen na kulturne aspekte i identitetsku politiku, koja je dovela do dodatne fragmentacije.

Glavna manipulacija sastojala se u forsiranju identitetske promene – umesto Ciganima, Romima je nametnut novi termin koji je služio kao politički alat za neutralizaciju istorijskog konteksta. Na taj način, istovremeno su ih razdvojili od sopstvene istorijske patnje i onemogućili bilo kakve pravne zahteve za reparacije.

Zbog ovoga, ni danas Romi nemaju status legitimnog naroda koji bi imao pravo na međunarodne reparacije, iako su vekovima bili žrtve genocida i progona.

Genocid nad Romima: Skrivena istina Drugog svetskog rata

Tokom Drugog svetskog rata, između 500.000 i milion Roma je sistematski ubijeno od strane nacističkog režima. Njihove smrti nisu dobile isti nivo pažnje kao Holokaust nad Jevrejima, iako su bili podvrgnuti istim brutalnim metodama istrebljenja.

U logorima smrti, poput Aušvica, Romi su masovno ubijani u gasnim komorama, podvrgavani medicinskim eksperimentima i istrebljeni na najbrutalniji način. Međutim, posle rata, njihova patnja nije priznata na isti način, već je svesno potisnuta u drugi plan.

Ne samo da im nije plaćena reparacija, već je njihova istorijska trauma institucionalno izbrisana. Ovaj fenomen naziva se antigipsyizam, odnosno sistemska diskriminacija Roma kroz istoriju.

Romi protiv Roma: Unutrašnje podele koje uništavaju zajednicu

Jedan od najvećih problema romske zajednice danas nije samo spoljašnja diskriminacija, već i unutrašnje podele. Kompleksi više vrednosti, nedostatak političke svesti i borba za individualne interese umesto kolektivnog dobra doveli su do toga da Romi nikada nisu uspeli da stvore jedinstvenu strategiju za sopstveni razvoj.

Oni koji su uspeli da se izbore za neki društveni status, umesto da pomognu svojoj zajednici, često su postajali deo sistema koji ih dodatno marginalizuje. Romska elita, umesto da vodi narod ka jedinstvu i snazi, često je služila interesima onih koji žele da održe Rome u statusu večnih gubitnika istorije.

Ovo je jedan od ključnih razloga zbog kojih Romi, iako brojan narod u mnogim evropskim zemljama, i dalje nemaju pravu političku moć.

Antigipsyizam – Novi oblik fašizma pod maskom demokratije

U modernom svetu, fašizam se više ne pojavljuje u obliku koncentracionih logora i masovnih ubistava, već u suptilnijim oblicima sistemske diskriminacije. Antigipsyizam, odnosno institucionalizovani rasizam prema Romima, danas se manifestuje kroz zakonske regulative koje sprečavaju njihovu ekonomsku i socijalnu integraciju, ali i kroz društvene predrasude koje ih konstantno guraju na marginu društva.

Pod izgovorom integracije, mnoge evropske zemlje Romima nameću modele života koji ih zapravo dalje izopštavaju iz društva. Umesto da im se pruže ekonomske i obrazovne mogućnosti, oni se često koriste kao politički alat ili medijski senzacionalizam.

Najveći dokaz institucionalnog antigipsyizma jeste činjenica da do danas ne postoji zvanična međunarodna odluka kojom bi se jasno definisalo da su Romi narod koji je vekovima proganjan i ubijan kao Cigani.

Vreme je za istinu i ujedinjenje

Romi nisu narod bez istorije – oni su narod čija je istorija ukradena i zataškana.

Od Brionskog sporazuma, preko Prvog svetskog kongresa Roma, do modernih oblika diskriminacije, Romi su sistematski razdvajani, isključivani i manipulisani. Ipak, vreme je da se prekine ovaj istorijski kontinuitet poricanja i prevare.

Istina o romskom identitetu, genocidu i političkim manipulacijama mora izaći na videlo. Ali to neće biti moguće dok Romi ne prestanu da budu podeljeni među sobom.

Neprijatelji Roma nisu samo oni koji ih vekovima tlače – neprijatelji Roma su i oni koji odbijaju da se ujedine u borbi za istinu. Dok god postoje podele, dok god se ego i lični interesi stavljaju ispred kolektivnog dobra, Romi će ostati narod bez priznate prošlosti i neizvesne budućnosti.

Zato je vreme da se prekine sa ćutanjem, da se istina jasno artikuliše i da se zahteva ono što pripada svakom narodu – pravda, priznanje i pravo na dostojanstvenu budućnost.

(Telegraf.rs/Milorad Popović)

Teme