"Dani sećanja na glumca i književnika Zorana Rankića" otvoreni izložbom u Kući Đure Jakšića

Manifestacija "Dani sećanja na glumca i književnika Zorana Rankića" traje do 30. jula

Manifestacija "Dani sećanja na glumca i književnika Zorana Rankića (1935-2019)" otvorena je večeras izložbom "Velikani pozorišta na krstu" autorke Zvezdane Stanković u Kući Đure Jakšića u Skadarliji.

Izložba donosi crteže 30 portreta glumaca Beogradskog dramskog pozorišta (BDP), gde je Rankić bio 30 godina prvak drame, a pored toga izložene su i njegove lične i fotografije iz predstava, kratke crtice o njegovim kolegama, kao i pesme i aforizmi.

Preporučujemo

Tokom prateće književne večeri, književnik Vitomir Teofilović je pohvalio izložbu kao "suptilnu istoriju pozorišta u malome", posebno tekstualno.

"Rankić je relativno kasno počeo da piše aforizme. Sipao je bisere, imao je divne komentare na aktuelne događaje, pa smo ga sa više strana nagovorili da piše. Tako je nastalo nekoliko izvanrednih knjiga, u vrhu satiričnog aforizma", ocenio je Teofilović.

Prema njegovim rečima, Rankić je bio vrhunski umetnik, odnosno najbolji glumac među aforističarima i najbolji aforističar među glumcima.

Ocenivši da se kod aforističara Rankića "vidi načitanost i asocijativnost", Teofilović je pročitao glumčeve aforizme poput "Stalno idemo dalje, nikako da stignemo bliže", "Lepa reč, ali i rđa gvozdena vrata otvara" i "O glumcima neću ni reči, njima je dosta tuđih reči".

Glumac Milan Caci Mihailović je podsetio da je Rankić 1961. došao iz Sarajeva u Beograd, a sledeće godine u pozorište na Crvenom krstu, gde mu se kao dečaku potpisao u svesku sa autogramima drugih "dragih prijatelja glumaca".

Šef statista jednog dana je bio pitao Mihailovića da li bi sa bratom statirao u predstavi "Andora" u režiji Soje Jovanović, u kojoj su igrali Bole Stošić, Toma Kuruzović, Tatjana Lukjanova, Đokica Milatović, Dušan Poček i drugi, uz Zorana Radmilovića u alternaciji sa Rankićem.

"Dva divna Zorana, jedinstvena", napomenuo je Mihailović.

Desetak godina kasnije Mihailović je kao glumac igrao četnika u seriji "Poslednji čin" (1982), o hvatanju Draže Mihailovića, gde je "jedna od najvažnijih uloga bila uloga Nikole Kalabića", koju je Rankić dobio u poslednji čas umesto sprečenog Dragomira Bojanića Gidre (1933-1993).

"Dolazi Rankić i napravi životnu ulogu, iako je bio negativac. Bio je pravi gospodin, izuzetno zanimljiv", napomenuo je Mihailović.

Prema njegovim rečima, u televizijskom filmu "Tajna Laze Lazarevića" igrao je optuženog pisca Lazarevića, a tužilac je bio Rankić, i to je bila "divna saradnja".

Kao autorka monografije "Nekoliko stvari o životu Zorana Rankića" (2023), Stanković je navela da se Rankić najviše družio sa glumcima Simom Janićijevićem (1912-1996) i Pavlom Bogatinčevićem (1905-1994), koji je izgnan iz Narodnog pozorišta jer je slavio slavu, pa je došao u BDP.

Napomenuvši da je tokom "Hamleta" slučajno mač Zorana Radmilovića prošao Rankiću kroz kosu, a tokom sankcija 1994. godine je Rankić okupio 15 kolega da zaigraju predstavu "Kalemegdanci", urnebesnu komediju o savezničkom bombardovanju.

Manifestacija "Dani sećanja na glumca i književnika Zorana Rankića" traje do 30. jula.

(Telegraf.rs/Tanjug)