Voditeljka progovorila o teškom detinjstvu i nemaštini: "Gledala sam majku kako plače jer nema da mi da..."

DŽ. R.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Kristina Iglendža je jedna od naših najlepših voditeljki ali malo ko zna da je ona imala teško detinjstvo.

Iako je danas uspešna i popularna, detinjstvo joj je prošlo u nemaštini. SUočavanje sa egzistencijalnim pitanjima n naučilo ju je kako je rekla da vrednuje sve što ima.

- Došla sam iz Dalmacije za vreme rata i život me je očvrsnuo od malih nogu. Naučila sam da u životu moraš da ideš jako, snažno i strastveno, nema odustajanja. Mogu i da padnem i da ne uspem, otresem kolena i nastavim dalje dok ne dođem do svog cilja - rekla je ona pa dodala:

- Džabe ti lepota i pamet ako nemaš hrabrosti. Ne plašim se ničega, osim Boga. Ne kritikujem sebe za greške iz prošlosti, nego to prihvatim i iz toga izvlačim pouke i stvari koje ne bi trebalo da ponavljam - rekla je Kristina.

Dolazak u beograd bio je za nju jedno novo poglavlje i nije bio lak ni za nju ni za njenu porodicu koji su najteže trenutke prebrodili zahvaljujući međusobnoj podršci.

- Mislim da me je to dosta formiralo kao osobu, jer sam bila mala devojčica od devet godina koja je bila potpuno svesna svega. Preko noći ostaneš bez ičega, dođeš u koloni i nemaš gde da spavaš, škole te teško prihvataju, jer si stranac.

Voditeljka otkriva da se svega seća kao da je juče bilo.

- Kada gledaš majku koja plače i koja ne može da ti da za užinu, bori se kao i otac, to te nekako oformi. Zato sam jako mlada počela da radim, kao klinka sam prodavala sladoled, radila u kafiću. Mene ništa nije bilo sramota, jer moji nisu imali da mi pruže - otkriva u ispovesti ona.

- Bila sam svesna da nemaju, ima li gore boli nego da vidiš majku koja plače i ne može detetu da pruži osnovne stvari. Hvala Bogu ostali smo živi, zdravi, najbitnije je kada čovek ima porodicu i podršku, bitan je oslonac koji dobijaš - rekla je voditeljka u razgovoru za Grand.

(Telegraf.rs)