“Zajedno spavam sa ženom, ali smo rastavljeni. Baksuz sam”: Pevač izneo šok detalje svoje intime

N. L.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Youtube printskrin/Nikad nije kasno

Mnogi učesnici muzičkog takmičenja "Nikad nije kasno" su svojim životnim pričama, pored pevanja, ostavili veliki utisak na publiku i članove žirija.

Naime, takmičari uglavno ispričaju mnoge zanimljive detalje o sebi, a jedan od njih je sada i pevač Branko Toman, učesnik desete sezone.

Kako sam za sebe tvrdi, nije imao sreće u životu, pa je priliku da zapeva na velikoj sceni dobio tek u sedmoj deceniji života.

Posebno je intersantna činjenica iz njegovog privatnog života ta da se razveo od svoje supruge pre nekoliko godina, ali još uvek žive u istoj kući i spavaju u istom krevetu.

- Ja sam oženjen, a živim sa istom ženom zajedno spavamo ali smo rastavljeni par, živimo rastavljeno samo sudski - prinao je Branko i iznošenjem svoje intime iznenadio sve.

Završio je osam razreda osnovne škole i krenuo u srednju, ali zbog loše finanijske situacije je morao da napusti školovanje i da počne da radi.

- Kao dete sam hteo da pevam. Čuvali smo nekada krave kao deca na pašnjaku one godine, vojska je dolazila na zanimanje i onda sam pevao, uvek sam voleo pesme. Imao sam stotinu pesama– rekao je učesnik "Nikad nije kasno" i nastvavio:

- Završio sam osam razreda osnovne škole i počeo godinu dana srednje i prekinuo zbog finansija. Onda sam otišao u vojsku za desetara i onda sam se vratio u Kruševac tamo sam bio u kuhinji i radio kao kuvar, vozio sam hranu vojsci, radio sam kao i fotograf tri godine, bila je mala plata, pa sam odustao, te sam se prijavio da radim kao konobar. Nikad u životu nisam konobarisao. Konobar sam bio godinama, a nikada nisam pio. Mogu se pohvaliti da nisam ovisnik ničega. Ne pušim, u društvu popijem neka kratka pića, pivo mi je dosadno, pijem ja njega, a on pije mene.

Posebno je naglasio da žali što je propustio šansu da još pre tri decenije dođe u Beograd i počne svoju muzičku karijeru.

- Jesam baksuz ali bih voleo da nisam baksuz, jer zašto meni neko pre 30 godine nije rekao „Ajde dolazi da pevaš u Beogradu“. Ja bih voleo da dođem čisto da pevam, ne nadam se pobedi i ne bi me to učinilo puno srećnim, naravno svako voli pobedu ali to je nemoguće, ali voleo bih da kažem sve što imam, to je priča koju sad pričam – kazao je pevač.

(Telegraf.rs)