Bio je prvi gospodin beogradskih kafana: Sto godina od rođenja Mileta Bogdanovića

"Fijaker stari ulicama luta

i sobom nosi zaljubljeni par,

cele noći sneg polako pada

a dvoje mladih greje srca žar.

Prošla je noć ta kao oka treptaj

i zora rana ostavlja svoj trag,

ja napuštam najmiliju dragu,

sve divne noći i taj Sombor grad.

Samo da mi se lastom stvoriti

i još da mogu nebom leteti,

leteo bih ceo dan i noć,

samo da mogu svojoj dragoj doć.

Fijaker stari sad više ne luta

i ne čuje se onog vranca bat,

zaboravit moram svoju dragu,

sve divne noći i taj Sombor grad."

(starogradska)

10. septembra 1923. godine u Beogradu rođen je Miodrag Mile Bogdanović. Ovo je sećanje na Miletovo pevanje koje deluje tako bajkovito u odnosu na cunami "turbo folka" i na Miletove priče o kafani kao kulturnoj instituciji.

- Vraćajući se iz Treće muške gimanzije, zastajao sam ispred kafane "Makedonija" na Studentskom trgu i slušao Vuku Šeherović uz harmoniku Voje Trifunovića. Tako sam negovao veštinu slušanja i poželeo da jednog dana i ja zapevam u kafani - pričao je Mile u mikrofon radio izdanja Muzičke apoteke.

- Kasnije sam postao i građevinski inženjer, slikar, fudbaler (jedan od osnivača Zvezde i njen prvi centarfor). Ipak, svega toga ne bi bilo da ne beše kafane i pesme.

Mile Bogdanović (1923 - 2012) je najveći ambasador starogradske pesme i romanse, oličenje urbanog i aristokratskog duha, prava enciklopedija beogradskih kafana.

- Kada bi neko pisao istoriju kafana, bila bi to istorija našeg mentaliteta. I Beograd ima svoje sentimentalno utočište - to su kafane. Ispade da sam pola veka proveo u kafani. Svoje najlepše dane proveo sam noću.

- Izdvajam "Skadarliju", sa svim svojim poznatim restoranima, i "Savinac", kafanu legendarnog Vlastimira Pavlović Carevca. Pevao sam i u "Čubiri", "Trandafiloviću", "Stambol kapiji", "Ruskom caru", "Kaelmegdanskoj terasi", "Gradskom podrumu", "Londonu", "Lipovičkoj šumi", "Topčiderskoj noći", "Makedoniji", "Jadranu", "Pod lipom", "Manježu", "Takovu", "Kovaču", "Unionu","Kasini", "Parku", "Slaviji", "Jugoslaviji" - ređao je Mile impresivan niz kafana i hotela.

Pevao je Mile najvećim glumcima, sportistima, političarima, privrednicima. Pevao je i fudbalerima "Mančešter Junajteda".

- Bilo je to 5. februara 1958. posle utakmice sa "Zvezdom". Za fudbalere "Mančestera" priređena je večera u "Skadarliji". Pozvan sam kao jedan od osnivača "crveno-belih" da otpevam nekoliko naših pesama i svetskih evergrina. Imao sam čast da jednom Bobiju Čarltonu pevušim na uvce.

- Oraspoložio sam i Bobija i ostale namrštene fudbalere, a sutradan u vestima čuh za njihovu tragediju, da se avion srušio kod Minhena i da su izginuli fudbaleri.

Desetak godina "šefovao" je Mile Udruženjem estradnih umetnika. Pratio je trendove, ali nije odapinjao "otrovne strele" prema novoj muzici, mlađim kolegama i "kul" mestima za provod.

- U moje vreme kafana je bila kulturna ustanova, "najbolja televizija, radio i pozorište", kao što je govorio Pable Vujisić. Kako je tehnika uznapredovala, u kafani sve češće peva i svira jedan čovek uz sintisajzer. Muzika se uprostačuje i pojeftinjuje, melodijski, ritmički, tekstualno, scenski, interpretativno.

- Srpska narodna muzika ima više od dvadeset različitih ritmova, a danas se svodi na dva ili tri. Dolaze neki novi klinci koji ljuljaju splavove. More, samo nek se druže, pa makar i u čamcu. Da sam ministar kulture, ulagao bih u obnavljanje starih kafana. To nije nostalgija, to je čuvanje nacionalnog identiteta i urbanog duha - govorio je legendarni Mile Bogdanović.

(Goran Milošević)