"Nosila sam poklonjene stvari i jela krompir iz nadnice": Goca Božinovska o detaljima svog teškog detinjstva

A. Š.
Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto: A. Nalbantjan

Goca Božinovska, poznata pevačica sa dugogodišnjom karijerom, danas uživa u plodovima svog rada, ali put do uspeha bio je sve samo ne lak.

U potresnoj ispovesti, Goca je otvorila dušu i ispričala o svom teškom detinjstvu, obeleženom siromaštvom i borbom za opstanak.

Rođena u vozu, u porodici koja je živela u šupi nakon što im je zemljotres uništio kuću, Goca je odrastala u skromnim uslovima, bez osnovnih životnih potreba poput struje. Kao dete, nosila je odeću koju su joj komšije poklanjale, a njena svakodnevica bila je ispunjena napornim radom.

- Moj otac je bio bogat čovek dok je živeo u Makedoniji, ali je sve napustio kada se preselio u Srbiju zbog moje majke. Uvek smo sastavljali kraj s krajem. Nosila sam stvari koje su mi komšije poklanjale, nisam imala šta da obučem. Pre podne sam išla u školu, a po podne radila, i kad mi daju parče hleba i premažu kajmak, ja hoću da crknem od sreće! Tokom zime smo jeli krompir koji tati daju kada nadniči, i verujte mi, ne mogu da vidim krompir sada, smučio mi se - prisetila se Goca.

Iako je od detinjstva maštala o boljem životu, Božinovska nikada nije bila sigurna kako će ga ostvariti. Ipak, odustajanje nije bila opcija. Radila je sve poslove koje je mogla kako bi pomogla roditeljima i zaradila nešto novca.

- Ovde smo sastavljali kraj s krajem! Nosila sam stvari koje su mi komšije poklanjale, nisam imala šta da obučem. Pre podne sam išla u školu, a po podne sam radila kod nekog i, kad mi daju parče hleba i premažu kajmak, ja hoću da crknem od sreće! Tokom zime smo jeli krompir koji tati daju kada nadniči, verujte mi da ne mogu da vidim krompir sada, smučio mi se. Zato danas mogu da preživim s milionima, ali i sa jednim dinarom jer sam navikla na sve - rekla je Goca o svom odrastanju.

- Moja životna priča, od detinjstva pa do dana današnjeg uvek je bila neka muka. Ništa mi nije išlo tako glatko. Rodila sam se u vozu i dolazak na svet sam dočekala na podu. Odrastala sam u siromašnoj porodici. Živeli smo u šupi jer nam je zemljotres porušio kuću. Rasli smo u jednoj sobici bez struje. Bila sam niska, sitna i neuhranjena. Zvali su me ‘mali vrapčić‘. Oduvek sam maštala da ću jednog dana imati mnogo i da ću nešto da stvorim, ali nisam znala kako i odakle. Znala sam da ću u životu pevati, ali nisam znala koliko pevanjem može da se daleko dogura. Jako se teško živelo. Majka mi je bila domaćica i radila je u nadnici, a otac na železnici. Sestra i ja, još kao male, pomagale smo majci u nadničarskim poslovima. Bogati seljaci su nas plaćali kao da smo odrasle. Tako da sam od detinjstva zarađivala. Posle rada operem ruke, ručam i idem u školu. Bila sam dobro dete i dobar đak - rekla je Goca, dodajući da ju je taj težak život naučio kako da preživi i sa mnogo i sa malo.

Danas, Goca Božinovska je simbol uspeha postignutog uprkos svim životnim izazovima, a njena priča o upornosti i borbi služi kao inspiracija mnogima.

(Telegraf.rs)