Ismet Alajbegović Šerbo: Sevdalija od iskona
"Kraj bagrema prođoh starog
što opojni miris pruža
i pogledah na bokore
tek procvalih žutih ruža.
Moj bagreme, ti i mjesec sjajni,
vi ste moja davna uspomena,
jer na svijetu ničeg drugog nema
da me sjeti na stara vremena.
Bagrem širi grane svoje,
a mjesec ga gleda bijeli,
kako ona svake noći
usamljena, sama sjedi.
Sa usana njenih blijedih
tužni osmjeh mjesec uze,
a niz lice nekad bijelo
potekoše vrele suze."
(Ismet Alajbegović Šerbo - V. Đurović)
28. jula 1987. godine preminuo je Ismet Alejbegović Šerbo, jedan od najvećih i najpopularnijih bosanskih sevdalija svih vremena. Ovo je sećanje na Šerbine pesme i pevače i na sevdah kao stil života.
Ismet Alajbegović Šerbo je iskonski sevdalija. Rođen je 1925. godine u Sarajevu. U mladosti je osetio i miris baruta i miris kafanskog dima. Aprilskih dana 1945. godine, pravo sa fronta, iz Kulturno-umetničke grupe Šeste armije, Šerbo je upućen u tek osnovano Radio Sarajevo.
- Sa mnom je bio i moj drug i veliki pevač Zaim Imamović. Ja sam svirao harmoniku, a Zaim je svirao i frulu i harmoniku i pevao najlepše na svetu. Zaim i ja smo bili prvi muzičari koji su se oglasili na Radio Sarajevu. Pune tri godine smo bili jedini koji su svirali i pevali u emisijama narodne muzike - pričao je Šerbo na Radio Sarajevu.
- Bilo je to vreme neponovljivog zanosa, vreme u kome smo svirali srcem i radovali se slobodi. I sve uživo i samo uživo! Tu smo snimili i naša prva kola i naše prve pesme za naše prve ploče za Jugoton na 78 obrtaja.
Šerbo je svirao poravno, bez napora i strasti, i bez rasturanja harmonike. Tokom sviranja pravio je čudne krugove po dirkama, činilo se da mu je malo jedan registar.
- Moja generacija harmonikaša odrastala je uz Jovicu i Šerbu. Jovica je bio atraktivniji u estradnom smislu, ali ja sam sevdah učio od Šerbe. Jer, kod Jovice je bilo malo i prasetine, a kod Šerbe samo janjetina - rekao je u svom stilu Dragan Stojković Bosanac u radio izdanju Muzičke apoteke.
Široj javnosti je ostao poznat kao neprikosnoven šef Narodnog orkestra Radio-televizije Sarajevo, večito ozbiljan harmonikaš na klavirci.
- I ja sam počeo uz Šerbu, kao i čitava plejada najboljih bosanskih pevača i svirača. Od Šerbe sam i kupio prvu klavirku na kojoj sam svirao celu karijeru. Poverio sam se Šerbi da nemam para dok ne prodam staru harmoniku, a on mi reče ko te pita za pare - pričao je Omer Pobrić, jedan od Šerbinih najboljih učenika.
- Svi mi pevamo i sviramo, a Šerbo je živeo sevdah. Šerbo je živeo u srećno vreme za sevdalinku kada se slušala potpuno druga vrsta muzike. Svirao je po sijelima, teferičima, kafanama, kasnije na radiju i koncertima, svuda poštovan i uvažavan. Svirao je Šerbo i starogradske pesme, romanse, vranjanske, mađarske, šumadijske, bio je i majstor animir muzike.
Impresivna je lista pesama koje je komponovao i pevača koje je podigao Ismet Alajbegović Šerbo: "Tebi majko misli lete" (Zehra Deović, Nedeljko Bilkić, Meho Puzić), "Kraj bagrema prođoh starog", U baštici ruža vene", "Jednog divnog dana u Mostaru gradu", "Jedna ode, druga dođe", "Oj, Zekija", "Moj ahbabu" (Safet), "Stara staza", "Kraj pendžera Jusuf stari", "Vratnik pjeva", "Bulbul pjeva okolo Mostara", "Vraćam ti se draga" (Zaim), "Plačem već tri dana", "Ljubavi mi daj", "Nemoj da ti duša tugom pati" (Vida), "U čaršiju poslala me nana", "Oj, mjeseče bekrijo", "Stalno lutam i preklinjem sebe" (Zora Dubljević), "Na dar tebi draga moja", "Lijepa Šahza", "Sivi oblak, lutalica stara" (Meho Puzić), "Ja bolujem mlada od sevdaha", "Tugo moja", "Dođi mi proleću, mladosti" (Beba), "Sevdalinko, pjesmo najmilija" (Nedeljko Bilkić), "Sada je svemu kraj" (Šaban Šaulić), "Kad ne dođem do u gluho doba" (Emir Dedić)...
Tako veliki umetnik, a tako nedostupan široj javnosti. Ispod zatamljenih naočara krio se očinski i prijateljski pogled sevdalije aristokratskog duha. I kad je izgledao namršten, bio je u službi pesme i pevača.
- S ponosom mogu da kažem da je Šerbo moj prvi kompozitor. Bio sam klinac od 20 godina kada sam na mojoj prvoj ploči snimio Šerbinu pesmu "Tebi majko misli lete". Ta pesma i danas zvuči kao stara sevdalinka, pesma je kao poručena za mene, jer sve što sam postigao u životu dugujem mojoj majci Kosavki - kaže legendarni Nedeljko Bilkić.
- Desetak godina posle mog prvog singla, na Ilidži 1972. godine, otpevao sam Šerbinu pesmu koja mi je donela pobedu na festivalu i koja zvuči kao himna sevdaha:
"Sevdalinko, pjesmo najmilija,
ispjevana u hladu avlija,
uz pendžere gvožđem okovane
i đerđefe suzom oplakane.
Ti si divna behar grana
u sevdahu rascvetana
koja nikad svenut neće
dok se sunce nebom kreće.
Novi vakat, novi ljudi,
nova pjesma sevdah budi,
širom slavne Herceg Bosne,
divne zemlje i ponosne."
(Goran Milošević)