Tužnih godinu dana bez princa glume: Najbolje uloge neprežaljenog Nebojše Glogovca (VIDEO)

Za 30 godina snimio je 40 filmova, šest kratkih igranih filmova, 20 televizijskih serija i tri televizijska filma. Živeo je svaku svoju ulogu.

Tačno godinu dana prošlo je od smrti neprežaljenog srpskog glumca Nebojše Glogovca. Napustio nas je 9. februara 2018. godine, posle borbe sa opakom bolešću. Svojim glumačkim sposobnostima, harizmom i neposrednošću uspeo je da osvoji srce svakog od nas, ceo region, a ni 365 dana kasnije bol za njegovim preranim odlaskom ne jenjava.

Preporučujemo

Nebojšine uloge ostaće upamćene godinama, decenijama, unedogled. Ono što je radio, ono što je govorio, način na koji je komunicirao sa publikom, bilo putem malih ekrana ili, pak, dok je kao najveći profesionalac stajao na daskama koje život znače, sve ostaje tu negde.

Zaborav za jednu ovakvu glumačku veličinu, jednog ovakvog čoveka, jednog ovakvog Nebojšu, jednostavno je neprihvatljiva imenica.

I danas, tog, za sve koji su ga voleli i poštovali njegov rad, pretužnog 9. februara, sećamo se njegovih najvećih uloga, a one su samo neke od brojnih kojima je uspeo da nam se uvuče pod kožu. Onako iskreno. Duboko. Nenamerno i nenametljivo. Kako je samo on to umeo.

Nebojša Glogovac osvojio je niz nagrada za svoja ostvarenja na filmu i u pozorištu. Najviše nagrada dobio je za ulogu u predstavi i filmu "Hadersfild".

Za 30 godina snimio je 40 filmova, šest kratkih igranih filmova, 20 televizijskih serija i tri televizijska filma.

Na Filmskim susretima 1994. godine u Nišu debitovao je sa filmom "Vukovar, jedna priča", u kojem je glumio vojnika Fadila.

Ipak, filmadžije će ga pamtiti po prvoj zapaženijoj ulozi ostvarenoj u filmu "Ubistvo s predumišljajem" iz 1995. godine, u kojem je igrao Bogdana Bilogorca uz sjajnu Branku Katić. Uloga kojom je nagovestio blistavu karijeru. Dobio je nagradu Car Konstantin za najbolju mušku ulogu u ovom ostvarenju.

U filmu "Do koske" (1997) igrao je Simketa. Za potrebe ovog filma naučio je da puca iz oružja i otima automobil, a tome ga je, kako je otkrio u jednom od davnih intervjua, učio Milorad Ulemek Legija.

U filmu Gorana Paskaljevića "Bure baruta" igrao je taksistu, a film je snimljen prema istoimenoj pozorišnoj drami Dejana Dukovskog, koja se od 1995. godine igrala na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Veliku popularnost stekao je kao Zlatko Gavrilović u seriji "Porodično blago". Serija je snimana od 1998. do 2002. godine, a igrao je u 62 epizode.

Radnja ratne drame "Nebeska udica", snimane 2000. godine, odvija se u vreme sedam dana majskog bombardovanja.

Čuvene replike, inače jedne od Nebojšinih omiljenih replika: "Sine, znaš kako se postaje šampion? Tako što izađeš na teren i pobediš", i danas se svi sećaju.

Godinu dana kasnije, 2001. godine, igrao je policajca u legendarnoj komediji "Munje", i nema koga nije nasmejao u ulozi "pandura".

Kako zaista izgleda prosečan beogradski taksista, sjajno je predočio u ostvarenju "Kad porastem biću kengur" (2004), gde je igrao Živca taksistu.

Jedna od Nebojšinih najvećih uloga dogodila se u srpskoj TV seriji "Nemanjići - rađanje kraljevine", u kojoj je glumio Vukana Nemanjića. Dugo se čekalo na njenu premijeru. Na žalost, on televizijsko emitovanje svoje epizode nije dočekao.

Epizodu sa Nebojšom publika je imala priliku da vidi 3. marta 2018. godine, nepunih mesec dana nakon njegove smrti. I nema ko tada nije zaplakao.

Na prošlogodišnjim Filmskim susretima Nebojša je dobio četvrtu Naisu, za ulogu Vjeke Kralja u filmu "Ustav Republike Hrvatske", snimljenom 2016. godine. To je bila možda i njegova najteža uloga, na koju niko nije ostao ravnodušan. Film o Srbima i Hrvatima koji se pretvorio u jednu tužnu priču o ljudskoj samoći.

Nebojša je kompletnu filmsku ekipu, s blagim osmehom u očima, lagano i bez nametanja, jednostavno "kupio" u samom startu.

Na kraju, poslednji Nebojšin film. Taj čuveni i dugoočekivani "Južni vetar" (2018), posvećen svim preminulim drugovima i drugaricama, i maestralni Glogovac u ulozi Goluba.

Nebojša Glogovac ostavio je neizbrisivi trag. Kako kroz film, tako i kroz svoje umeće skromnog življenja. Imao je blag osmeh i bio je poseban, za sve svoje kolege, saradnike, prijatelje... Za one koji su ga poznavali i one koji nisu.

Otišao je prerano. Preminuo je u 49. godini u Beogradu, a za sobom je ostavio troje dece - dvojicu sinova, Gavrila i Miloša, i ćerku Sunčicu.

Jedno je sigurno: nikada ga nećemo zaboraviti.

Dovoljno je reći samo Nebojša Glogovac.

(Telegraf.rs)