Sećanje na Selvera Pašića, najvećeg sevdaliju među advokatima: Ljubav se ljubavlju leči

"Pusti me da pevam onu staru pesmu,

njene mile zvuke, setne, žalosne.

Preporučujemo

Pesma će ti reći najmiliji druže,

o životu mome reći će ti sve.

Sviraj Cigane pesme odavne,

sviraj do zore, to je život moj.

Nikad moje ruže tako cvale nisu

kao tvoje druže što cvetaju sad.

Ja u srcu mome od detinjstva rana

nosim teške boli i golemi jad.

Procvetaće sine uvenule ruže,

to mi majka reče dok sam bio mlad.

Samo ove reči uteha su meni

i za moju dušu što boluje sad."

(Selver Pašić)

U ludilu ratnih sukoba na prostorima bivše Juge preminuo je Selver Pašić, jedan od najviđenijih bosanskih sevdalija, pesnik i kompozitor intelektualno-umetničkog kova. Ostvario je briljantnu advokatsku karijeru, braneći "pred licem pravde" fudbalere, privrednike, političare, estradne delatnike.

Ljubav prema pesmi poneo je iz rodne kuće, a tokom studija posvetio se proučavanju zaostavštine sevdaha. Bio je istaknuti član KUD-a "Slobodan Princip Seljo" kroz koji su prošli skoro svi legendarni bosanski pevači. I veliki Safet je polagao audiciju pred Selverom i ostalom elitom.

Selver Pašić je siva eminencija Ilidžanskog festivala. Prisutan je od samog osnivanja najvećeg festivala narodne muzike, i kao autor i kao član žirija. Pesmom "Ah, ljubav, ljubav" iz 1968. godine podigao je Nedžada Salkovića u neslućene estradne visine.

- Pesma "Ah, ljubav, ljubav" prihvaćena je kao moderna sevdalinka sa divnom porukom da se ljubav leči zaboravom i novom ljubavlju. Selver Pašić je jedan od prvih autora sevdalinke koji je shvatio koliko je refren bitan za slušanost pesme. Za razliku od profesionalnih muzičara, Selver je imao tu privilegiju da piše i komponuje iz čiste ljubavi, bez trke za tiražom - pričao je Nedžad Salković u Muzičkoj apoteci.

I Bora Spužić Kvaka je ostvario svoj prvi veliki festivalski trijumf (1. nagrada stručnog žirija na Ilidži 1969. godine) sa pesmom Selvera Pašića "Sviraj Cigane pesme odavne". Kvaka je ovom pesmom i pobedom na Ilidžanskom festivalu zakucao svoje mesto u estradnom vrhu, a Selver Pašić je potvrdio svoje majstorstvo u stvaranju novih sevdalinki.

Ogromnu većinu svojih snimljenih pesama Selver Pašić potpisuje kao kompletan autor, i kao kompozitor i kao tekstopisac: "Ah, ljubav, ljubav", "Đulistana", "Uvela ruža", "Povečerje", "Idi, idi" (Nedžad Salković), "Sviraj Cigane", "Čekam, čekam", "Stalno me pitaš" (Kvaka), "Ženo bola mog", "Pesma Neretvi" (Safet Isović), "Daruj mi noć, daruj mi tren" (Silvana Armenulić, Meho Puzić), "Boli, boli" (Toma Zdravković), "Sarajevo grad", "Imala je 16 leta", "Duge tihe noći", "Puknite strune" (Zekerijah Đezić), "Poslednja nada", "Doći ćeš nekad" (Nedeljko Bilkić), "Oprosti, oprosti", "Ja lutam" (Beba Selimović), "Ima l' nekog da mi kaže" (Asim Brkan), "Mujo od Doboja" (Sekstet Skadarlija), "Žena mojih snova" (Safet Redžić), "Ja sam noćas najtužniji" (Hoki), "Dođi noćas", "Pesma mojoj ženi" (Haris Džinović)...

Ime Selvera Pašića i dan-danas se izgovara sa strahopoštovanjem. Brojna takmičenja pevača i nagrade na festivalima u Bosni nose njegovo ime.

1984. godine, povodom Zimskih olimpijskih igara, Selver Pašić je napisao jednu od najlepših pesama o Sarajevu i ne sluteći da će samo desetak godina kasnije doživeti tragediju u ratnom Sarajevu.

"Prođe mnogo stoljeća, ti još živiš tu,

prođe mnogo proljeća u nemirnom snu.

Ali ko je došao nekad ili sad,

srce mu je otvorilo Sarajevo grad.

Zime su ti surove, ali duša nije,

u časima najtežim tebe sunce grije.

Kad se vraćam odnekud uvijek ti se divim,

tvoju pjesmu slušajuć ponovo oživim."

(Goran Milošević)