Najbolji spiker među pevačima i najbolji pevač među spikerima: Sećanje na Zekerijaha Đezića

"Razbolje se šimšir list

pod pendžerom lijele Magbule,

Preporučujemo

aman,

razbolje se pa od tuge požuti.

Crnooka Magbulo,

do korijena sav sam ogrez'o,

aman,

u suzama sevdah jada golemog.

Ne plač više djevojko,

svaki momak može biti tvoj,

aman,

ne plač' više već me zalij vodicom."

(Zekerijah Đezić)

- To je moja autobiografska pesma, taj "šimšir" sam u stvari ja. Mnogo pre nego što sam tu pesmu snimio na ploči, proživeo sam je pod pendžerima jedne crnooke. Izgleda da se i moje kolege i moji slušaoci pronalaze u mom ašikovanju - pričao je Zekerijah Đezić.

- Kad je "šimšir" počeo da žuti u Sarajevu, iz mene je izletela pesma koju sam proživeo u mojoj rodnoj Semberiji. I sama reč Semberija ima neku zanosnu dužinu i melodiju, opija me kad god je izgovorim.

Zekerijah Đezić Đeza je rođen 1937. godine u Janji. Semberijac poreklom, sevdalija svetonazorom, plenio je i glasom i stasom po mahalama i ispod pendžera lepih devojaka. Onako stasit, visok, crnomanjast i apolonski lep zapevao je u Gradskom parku u Tuzli i postao lokalna zvezda.

- Zekerijah je prvi Tuzlak koji je snimio ploču i prvi Tuzlak koji je snimio novokomponovanu pesmu o Tuzlanki ("Tuzlanka se Sarajkama hvali"). Kad je snimio "Bosno moja lijepih planina" i "Razbolje se šimšir list", osvojio me za sva vremena - pričao je legendarni Nedžad Salković.

- Pamtim ga kao gospodina prefinjenih manira, retkog sevdaliju koji je maestralno pevao šlagere, romanse i napolitanske pesme. Zavoleo sam i njegov glas i njegov način pevanja.

Spikersku karijeru započeo je krajem pedesetih na Radio Tuzli, jednoj od najstarijih i najslušanijih lokanih radio stanica, pravom stecištu vrhunskih muzičara iz cele Juge. Nakon studija jugoslovenske književnosti i engleskog jezika Zekerijah Đezić postaje spiker legendarnog Radio Sarajeva.

U Đezinom baršunastom baritonu bilo je i muzike i emocije, iz Đezinog glasa izbijala je neka dobrota, po Đezinom glasu se prepoznavalo Radio Sarajevo. Markantan i sugestivan, a istovremenwo i suzdržan, akcenatski i dikcijski savršen, proslavio je svojim glasom emisijije "Sevdah putuje Evropom" i "Đerdan", a vodio je i legendarni Ilidžanski festival. Dešavalo se da na jednom istom festivalu bude i voditelj i takmičar.

Diskografska karijera Zekerijaha Đezića trajala je od 1964. do 1986. Snimio je devetnaest singlova i četiri albuma sa biserima starog i novog ssvdaha: "Razbolje se šimšir list", "Bosno moja lijepih planina", "Vojska stara ide da odmara", "Razbole se care Sulejmane", "Mujo od Doboja", "Donju Tuzlu opasala guja", "Ah, moj doro", "Kradem ti se u večeri", "Imam jednu želju", "Tuzlanka se Sarajkama hvali", "Devojka sokolu zulum učinila", "Da ja imam ata svog", "Aj, otkada sam sevdah svez'o", "Kad ja pođoh na Benbašu", "Koliko je širom svijeta", "Sijećaš li se sijeda moja", "Što si draga ostavila mene", "Očima se Fata zaklinjaše", "Od Sarajki ljepših žena nema", "Akšam pade", "Zumbul zvono", "Splavar sa Drine", "Puknite strune", "Imala je šesnaest ljeta", "Druže stari"...

- Snimao sam i ploče i emisije sa stotinama pevača iz bivše Jugoslavije. Bilo je i popularnijih i tehnički boljih pevača, ali Zekerijah je bio neponovljiv gospodin. Širio je neku odmerenost i smirenost u ovom našem stalno napetom i naelektrisanom poslu - pričao je muzički mag Radoslav Graić.

Služio je Đeza i Bosni i sevdahu. Kad se zaratilo u Bosni, ostao je u Sarajevu. Govorio je na početku belaja: "Ja sam umro na odloženo." Pao je u tešku depresiju, pokušao samoubistvo. Otišao je tiho, baš onako kako je i pevao, 17. oktobra 2002.