Žarko Pavlović Valjevac, legendarni "Tata Žare": Kompozitor kratkog veka i večitih hitova

12. aprila 1997. godine preminuo je Žarko Pavlović Valjevac, kompozitor kratkog veka i večitih hitova.

"Mila moja kćeri život je pred tobom, zato pazi dobro šta činiš sa sobom, u životu hrabra i oprezna budi, život ti je čudan, još čudniji ljudi. Kad se smiješ mila kćeri smijaće se s tobom svi, a kad budeš zaplakala plakaćemo ja i ti. Sve što jednom prođe više se ne vraća, svaku sboju grešku čovjek dvaput plaća, a za ljubav kćeri neko davno reče čas je santa leda, čas ko vatra peče. Na kraju zapamti, život tajnu krije koju dosad niko još otkrio nije, sve što sad ne znadeš mi stariji znamo, kad budeš odrasla kaz'će ti se samo."

Preporučujemo

(Žarko Pavlović Valjevac - Đuro Boljanović)

12. aprila 1997. godine preminuo je Žarko Pavlović Valjevac, kompozitor kratkog veka i večitih hitova.

- Pesma "Kad se smiješ mila kćeri" nastala je one noći kad se rodila moja ćerka, a snimio je Nedžad Salković sredinom 80-ih. Kad sam pokazao stihove Žarku Pavloviću Valjevcu, jednom izrazitom Šumadincu i u životu i u pesmi, samouvereno mi je rekao: "Napraviću Nedžadu pesmu koja će imati širu publiku i od "Ne klepeći nanulama." I eto, sretoh mnoge ljude koji kažu da je to najmudrija i najlepša balada, da je slušaju i narodnjaci i zabavnjaci - pričao je pesnik Đuro Boljanović.

Žarko Pavlović Valjevac je rođen ratne 1941. godine u Miličinici kod Valjeva, od oca Leke i majke Borke. Od oca je nasledio harmoniku i ljubav prema narodnoj muzici. Još u momačkim danima zajedno sa bratom Životom postaje prava atrakcija na prelima i igrankama u valjevskom kraju.

Na takmičenju harmonikaša u Sokobanji 1969. godine Žarko i Života pobeđuju u konkurenciji dueta, a iste godine Žarko formira i svoj estradni ansambl i na velika vrata ulazi u diskografiju.

- Bio sam u prvoj ekipi pevača Žarka Pavlovića Valjevca. Snimio sam i jednu Žaretovu pesmu "Ko da je vreme stalo" u marijači fazonu. Kad su naši lokalni valjevski harmonikaši počeli da mu prebacuju kako se udaljava od harmonike, Žarko im je dobacio kao iz topa: "Kad ste videli da se Nikola Tesla penjao na bandere" - priča Nikola Urošević Gedža.

Od kraja 60-ih do kraja 80-ih Valjevac je komponovao stotinak večitih hitova za najveće zvezde narodne muzike: "Kad se smiješ mila kćeri" (Nedžad), "Da volim drugu ne mogu", "Takav je život boema", "Kako da dođem na svadbu tvoju" (Marinko), "Kad kosa osedi, čovek više vredi" (Slobodan Mulina), "Za sina da nađem majku" (Kvaka), "Samo sam jednom volela", "Kad imam pravo na bol", ""Dođi u topli dom", "Tužna majka" (Vida), "Ti si sve što želim", "Poslednja suza" (Bora Drljača), "Oj, Srbijo, rodila te majka", "Piši šta je pila žena plava", "Zanela me jedna plavuša" (Era), "Da li si još uvek lepa" (Ljuba Aličić), "Da je meni da te vidim", "I čemer i suze ti imaj u vidu" (Slađana Košutić), "Neka stari ko voleti ne zna" (Sneki), "Đevere čuvaj mladu" (Ljubo Đurović), "Ko da je vreme stalo" (Gedža), "Jorgovan miriše, draga uzdiše", "Umoran se vraćam", "Zaigraj, zapevaj" (Milan Simić) "Jedna mi je curica na opanak stala", "Lutam kao ptica", "Sve od šale do rastanka dođe" (Dragiša Simić), "Devojčice, digi, digi, daj", "Čitav život popiću", "Prijatelja nema" (Pera Grubić), "Komšinice, skuvaj kafu", "Ne mogu više bez nje" (Gvozden), "Poklon za rođendan" (Sneža Đurišić), "Širi ruke dragi sine" (Meho Hrštić), "Hajde majko ti povedi kolo", "Stara vodenica" (Milijan Rafajlović)..

- Tata Žare je komponovao moj prvi veliki hit "Ri si sve što želim". Bila je to jedna vesela dvojčica koju su pevali i zviždukali milioni Jugoslovena. Od te pesme sam kupio moju prvu besnu limuzinu. Već na sledećoj ploči komponovao mi je još dva hita "Pijanp srve" i "Poslednja suza". Bile su to jako moderne pesme za to doba, toliko moderne da nam je urednik Jugotona predložio da ih razdvojimo i snimimo na dve ploče - pričao je Bora Drlhača u Muzičkoj apoteci.

Valjevac je jedan od prvih šefova ansambla koji je izgradio i scenssku prepoznatljivost svoje postave. Plenili su svojim kariranim sakoima ili belim sakoima sa kariranim reverima. Kad je izgubio kosu, počeo je da nosi cilindar. I taj čuveni beli šal, mnogo pre Ćire Blaževića. A kalvu je tek postavu imao: Žarko i Života - harmonike (kasnije Antuš Gabrić i Mile Lovac), Miša Blam - bas, Velja Kokorić - frula, Drafoljub - bubnjevi. Bio je to jedan od najatraktivniji estradnih ansambala sa najjačom ritam sekcijom.

Maštovitim melodijama i foršpilima opevao je lepote Srbije i ljubavne jade njenih sinova i kćeri. Izdavao je ploče za sve diskografske kuće na prostorima bivse Juge, a krajem 80-ih formirao je i svoju produkciju "Beogradton". Još više od pesme voleo je žene.

Žarko Pavlović Valjevac, legendarni "Tata Žare", preminuo je 12. aprila 1997.

(Goran Milošević)