Poživeo je 30 godina, snimio 30 pesama, a postao ikona crnogorske pesme: Sećanje na Ljubu Đurovića

Bez obzira šo je za života postao ikona crnogorske pesme, pesme Ljubomira Đurovića potpisuju vrhunski autori, prava Jugoslavija u malom

"Još se sećam onog tužnog dana

Preporučujemo

kad sam bio zadnji put sa tobom,

prolila si reku vrelih suza

i otišla bez poslednje zbogom.

Još me peku suze tvoje

što si lila one noći,

još se moje srce nada

da ćeš meni opet doći.

Dok si išla niz ulicu pustu,

oblak tuge nadamnom se svio,

htedoh reći ostani još malo,

al' moj zov je jecaj ugušio.

Bez tebe su dani moji tužni

jer te volim sve više i više,

neka vreme uzalud prolazi,

tvoj lik neće moći da izbriše."

(Aca Stepić - Mladen Nikolić)

Na današnji dan, 7. jula 1979. godine preminuo je Ljubomir Ljubo Đurović, jedan od najomiljenijih narodnjaka na prostorima bivše Juge, ikona crnogorske pesme, pevač kratgog veka i večitih hitova. Ovo je sećanje na crnogorskog srcelomca.

- Ljubomir Đurović je došao kod mene posle prve snimljene singlice i saradnje sa Žarkom Pavlovićem Valjevcem. Pokazao sam mu četiri pesme (među njima i "Još me peku suze tvoje"), oberučke ih je prihvatio. Čuo sam neku posebnu emociju, neku tihu plačljivost u Ljubinom glasu. Bio sam oduševljen lakoćom sa kojom je pevao, a naročito njegovom dobrotom i skromnošću. Radio sam i sa boljim pevačima, ali ne upoznah boljeg čoveka od Ljubomira Đurovića - pričao je hitmejker Aca Stepić.

- Pesmu "Još me peku suze tvoje" napisao sam tokom mirne plovidbe Dunavom. Iznad mene nebo, ispod mene voda, a u meni ONA. Čim je krenula prva suza, krenuli su i stihovi. Baš kad je snimljena ploča, Ljubomiru se rodio sin Igor. Otišao sam da mu čestitam i ploču i sina. Sećam se, Ljubo je živeo u Zemun Polju, ljuljao kolevku, radovao se sinu. Pesmama nije ni stigao da se obraduje, razboleo se i otišao sa ovog sveta nesvestan svoje veličine. Ljubo je zaslužio jedan ovakav hit, moja najlepša pesama otišla je najboljem čoveku - pričao je tekstopisac Mlađa Nikolić.

Diskografska karijera Ljubomira Đurovića bila je kao i njegov život - kratka i munjevita. Od 1973. do 1979. snimio je 12 singlova, jedan kompilacijski LP, jednu kasetu za inostrano tržište, ukupno 30-ak pesama: "Tamo đe se gusle čuju", "Eh da mi je, da me želja mine", "Ej, đevere, čuvaj mladu", "Crnogorko, željo moja", "Dug prema zemlji vraćat' se mora", "Oj Bojo, oj Bojano", "Zaljubi se Đetić u Bosanku", "Šumadinka mila rodila mi sina", "Svat do svata, kum do kuma", "Pjesma Durmitoru", "Od Ulcinja do Igala", "Ko se dima ne nadimi", "Još me peku suze tvoje", "Otišla si, e pa neka", "Oj, moja ružo rumena", "Ti si moja sreća", "Došao je dan povratka tvoga", "Ti si moja boginja sreće", "Ranila si srce moje", "Nikada ti oprostiti neću", "Pevaj, sviraj prijatelju", "Tuđe slađe", "Odlaziš, odlaziš", "Ni pred jednom nisam klek'o".

Ljubomir Đurović (1949 - 1979) je za svog kratkog veka i munjevite diskografsko-estradne karijere koponovao nekoliko pesama i za svoje kolege: "Dug prema zemlji vraćat' se mora", "Razbolje se mimče u proljeće", "Zgodna li si zor đevojko" (Milivoje Đurišić), "Život se sa mnom poigrao sine" (Savo Radusinović).

Nastadoše i nestadoše mnoge države na Balkanu, ali mnogima i dan-danas poraste srce k'o lubenica kad čuju onu Ljubinu "Nek' cveta cvijeće, nek' lista gora, dug prema zemlji vraćat' se mora".

Bez obzira šo je za života postao ikona crnogorske pesme, pesme Ljubomira Đurovića potpisuju vrhunski autori, prava Jugoslavija u malom: Dragan Aleksandrić, Aca Stepić, Žarko Pavlović Valjevac, Jovica Petković, Boki Milošević, Zoran Kalezić, Spaso Berak, Minja Vučetić, Mlađa Nikolić, Rada Babić, Srđan Jovanović, Panta Radivojević, Braća Boljanović, Voja Totorović...

- Ljubi sam podario pesmu "Tamo đe se gusle čuju", ono najbolje što sam napisao, pesmu koja je postala narodnjačka himna svih Crnogoraca. Moj tata je bio na Golom otoku, moj đed je bio u Pensilvaniji, ali je majka Crnogorka sve sačuvala. I kad su muškarci ratovali i političili, pijančili i kockali, majka je podizala đecu i čuvala tu toplinu ognjišta. Gledajući muku moje bake i moje majke, i ja sam navikao na tugu i postao pesnik tuge. U jednom mračnom beogradskom podrumu ta tuga je izletela iz mene i propevala. Moju najlepšu pesmu podario sam mom kumu Ljubi Đuroviću da je snimi i odgudi najlepše na svetu - pričao je Zoran Kalezić u Muzičkoj apoteci.

- Ljuba i ja smo generacija. Imao sam čast da baš Ljuba snimi moj prvi veliki kompozitorski hit "Otišla si, e pa neka". A imao sam i tu tužnu privilegiju da snimim i Ljubinu poslednju kasetu sa nekoliko izvornih pesama ("Pjevaj Maro", "Šetajući pored Ljubovića", "Šet'o sam se gore dolje", "Ajd idemo Rado", "Višnjičica rod rodila"). Nastupali smo i na nekoliko koncerata, bio sam fasciniran koliko ga je narod voleo i koliko su ga kolege poštovale. Nije bilo lako pevati posle Ljube - kaže legendarni Dragan Aleksandrić.

(Goran Milošević)